Po Radovanu Karadžiću i svjedoku Momčilu Mandiću bosanski Srbi "nisu težili odvajanju" od ostala dva naroda u BiH radi stvaranja "etnički čiste srpske države", već su se zalagali za takvo rješenje u kojem oni neće biti manjina. Po Mandiću, to je bio "prijedlog međunarodne zajednice i Kutiljera"


Radovan Karadžić je u nastavku ispitivanja Momčila Mandića govorio o teškoćama sa kojima su se on i druge vođe bosanskih Srba suočavali u, kako je rekao, izgradnji "pravne države" i pravosudnih organa samoproglašene Srpske Republike Bosne i Hercegovine, kasnije preimenovane u Republiku Srpsku.

Negirajući tvrdnje tužioca da je bio centralna figura udruženog zločinačkog poduhvata u svrhu nasilnog i trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i Hrvata sa velikih dijelova teritorija BiH, a sa ciljem stvaranja "etnički čiste srpske države", Karadžić je sugerisao da Srbi "nisu težili odvajanju". "Mi smo uvijek bili jasni da mi želimo – ako Bosna izlazi iz savezne države - da se odvojimo od većinskih dijelova BiH kako bismo izbjegli ono što su Muslimani htjeli da izbjegnu u Jugoslaviji: da budemo manjina", rekao je Karadžić.

Po Mandiću, to je bio prijedlog međunarodne zajednice i Kutiljera da bi se "izbjegla majorizacija, odnosno preglasavanje u svim institucijama i nivoima vlasti u BiH". Po tom planu su, po riječima svjedoka, "trebala biti tri entiteta u BiH", ali su "na nečiji nagovor nakon nekog vremena Muslimani od toga odustali, za razliku od Srba i Hrvata koji su ostali pri tom sporazumu".

Karadžić je potom opširno govorio o ukidanju kriznih štabova u Republici Srpskoj i "riskantnoj radnji" imenovanja sudija i tužilaca hrvatske i muslimanske nacionalnosti u opštinama koje su bile pod kontrolom srpskih vlasti. Mandić je rekao da se Karadžić zalagao za "multinacionalni sastav" pravosudnih organa, što je nailazilo na otpor "pojedinih poslanika u Skupštini". Zbog tog "otpora" Muslimani i Hrvati su diskvalifikovani ali "ne zauvijek već privremeno, dok se ne steknu uslovi".

Uz Mandićevu pomoć Karadžić je nastojao uvjeriti sudije da su u vrijeme borbenih dejstava komunikacije bile u prekidu te da zbog toga vlada nije znala šta se dešava na terenu, posebno u nekim udaljenim opštinama. Karadžić je zato "bio primoran" da lokalnim vlastima izdaje uputstva preko srpske novinske agencije "Srna". Jedno takvo uputstvo koje je predočeno u sudnici odnosi se na zaštitu i njegu svih ranjenih osoba "bez obzira kojoj stani pripadaju", kao i na humano postupanje prema zarobljenicima i zaštitu civilnog stanovništva.

Karadžić je od Mandića, između ostalog, tražio i potvrdu da je "jedina strateška prednost" VRS oko Sarajeva bila "u broju cijevi". Mandić je prvo tražio od Karadžića da mu to "malo pojasni", a onda je rekao da nije bio upućen u vojnu situaciju oko Sarajeva. Nakon tog odgovora Karadžić je odustao od daljih pitanja na tu temu.

Dijeljenje sadržaja