Po Radovanu Karadžiću, optužbe protiv njega "vise o končiću" optužbe za trajno i nasilno uklanjanje bosanskih Muslimana i Hrvata sa teritorije BiH na koji su Srbi polagali pravo. Uz pomoć svjedoka Momčila Mandića nastoji osporiti odgovornost za podjelu MUP BiH tvrdeći da je za to kriva druga strana


"Kompletna optužnica protiv mene visi o končiću", rekao je Radovan Karadžić u nastavku unakrsnog ispitivanja Momčila Mandića, ministra pravde u ratnoj vladi bosanskih Srba. Taj"končić" je, po Karadžiću, optužba da je bio centralna figura udruženog zločinačkog poduhvata u svrhu nasilnog i trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i Hrvata sa velikih dijelova teritorija BiH, a sa ciljem stvaranja "etnički čiste srpske države".

Mandić je rekao da on nikada nije vidio nijedan dokument koji bi potvrdio takve tvrdnje optužbe "niti je bilo takvih stavova" među srpskim rukovodiocima. On je uoči rata bio pomoćnik u MUP BiH, a nakon formiranja srpskog MUP 1. aprila 1992. godine je nepunih mjesec dana bio zamjenik prvog ministra unutrašnjih poslova Miće Stanišića nakon čega je imenovan za ministra pravosuđa u ratnoj vladi bosanskih Srba.

Karadžić smatra Mandića "ključnim svjedokom" uz čiju pomoć pokušava da ospori tvrdnju tužioca da je više mjeseci prije sukoba osmišljavao podjelu MUP koja je, po optužbi, predstavljala suštinu podjele BiH. Iako je Karadžić jučer tvrdio, a Mandić potvrdio, da su srpski potezi uoči rata bili "odgovor na kršenja ustavnih prava Srba" zbog izglasavanja Deklaracije o nezavisnosti BiH bez saglasnosti predstavnika srpskog naroda, on je danas nastojao dokazati da se to ne odnosi i na podjelu MUP.

Mandićeva depeša od 31. marta 1992. godine o odcjepljenju srpskog od republičkog MUP je, po Karadžiću, bila u saglasnosti sa političkim dogovorom iz Lisabona o osnovnim principima budućeg uređenja BiH kojima su posredovali Kutiljero/Cutilliero i Karington/Carrington. Tim principima je, kako je objasnio, udaren temelj za uređenje BiH u kojoj bi svaka konstitutivna jedinca imala pravo na svoju policiju.

Mandić je potvrdio sve te Karadžićeve navode rekavši da je odvajanje srpskog MUP, bila samo "privremena mjera" do konačnog političkog dogovora o uređenju BiH. "Transformacija MUP", po njemu, nije imala "nužno jednonacionalni pristup" jer su u srpskom MUP mogli ostati i pripadnici drugih naroda koji su živjeli na prostoru na koji su Srbi polagali pravo. "Polaganje prava", naglasio je Karadžić, "nije krivično djelo jer je to prihvatila i Evropska unija". Komentarišući dokument od 31. marta kojim se Alija Delimustafić ogradio od srpske "transformacije MUP", Mandić je rekao da je tadašnji ministar unutrašnjih poslova BiH to uradio "pod pritiskom SDA".

Karadžić je, osim toga, ukazao na odluku Predsjedništva BiH od 4. aprila 1992. godine o proglašenju opšte mobilizacije, nakon koje je po njemu među narodom zavladao strah i počeo "teror Zelenih beretki", a u Sarajevu nije bilo zgrade na kojoj nije njihovih snajperista. Mandić je i to potvrdio i ispričao da su se te noći na sastanku u Krteljima kod Sarajeva specijalne jedinice MUP BiH dogovorile da se "mirno raziđu".

Po Mandićevim riječima, u Krteljima je dogovoreno da se Srbi smjeste u objektu policije na Vracama, a ostali u Dom policije na Bjelavama. Tom sastanku su, tvrdi Mandić, prisustvovali Vito Žepinić, Jusuf Pušina, Bruno Stojić i Dragan Vikić. Mada su se te noći rastali "uz poljupce", sutradan je došlo do obračuna. Mandić tvrdi da su srpski specijalci kada su 5. aprila krenuli u "svoj" objekat na Vracama upali u zasjedu oko 170 policajaca muslimanske nacionalnosti koji su tamo nalazili na obuci.

Karadžiću je, uz protivljenje tužioca, dopušteno da svjedoku postavljao pitanja i o Delimustafićevom iskazu u predmetu koji je protiv Mandića vodio Sud BiH. Mandić je u tom postupku oslobođen od optužbi da je rukovodio napadom srpskih snaga na Centar za obuku kadrova MUP na Vracama u Sarajevu. Delimustafić je, u svjedočenju, potvrdio da Mandić nije u tome učestvovao.

Svjedočenje Momčila Mandića nastavlja se u utorak sljedeće sedmice.

Dijeljenje sadržaja