U nastavku iskaza na suđenju Radovanu Karadžiću Momčilo Mandić je tvrdio da se on nije bavio poslovima razmjene zarobljenika jer je bio "zauzet stvaranjem pravne države". Za sva zla okrivljuje Biljanu Plavšić - "doktorku za puževe" koja je u Republiku Srpsku pozvala "divlje zvijeri" kao što su bili Arkanovi "Tigrovi", "Beli orlovi" i druge paravojne formacije


Momčilo Mandić tvrdi da ne zna ko je i na koji način lišio slobode nesrbe koje su srpske vlasti držale u sabirnim centrima, logorima i drugim zatočeničkim objektima. "To znaju oni koji su učestvovali u njihovom hapšenju", rekao je Mandić u nastavku iskaza na suđenju Radovanu Karadžiću. Mandić, također, tvrdi da nije znao kakav je bio status tih lica, odnosno da li se radilo o ljudima zarobljenim u borbi ili civilima "sklonjenim sa mjesta sukoba" iako je, prema dokumentima tužilaštva, neke od njih lično razmijenio.

Tužilac Alan Tiger/Tieger je ukazivao da je vlada na Palama, u kojoj je Mandić bio ministar pravde, bila dobro upoznata sa problemom nehumanog tretmana zatvorenika i zarobljenih civila u srpskim zatvorima i logorima. Svjedoku je predočeno nekoliko zapisnika sa sjednica vlade na kojima je razgovarano o tom problemu, ukazujući da je od Ministarstva pravde u jednom slučaju čak traženo da pripremi detaljnu informaciju o tretmanu zarobljenih osoba.

Mandić kaže da je vlada poduzela korake da se objedine komisije za razmjenu zarobljenika, da se izađe na teren i spriječi kršenje Ženevskih konvencija te da se "logori ozakone". Iako je bio član vladine radne grupe čiji je zadatak bio da se bavi razmjenom zarobljenika Mandić tvrdi da se on time nije bavio jer je bio uglavnom na terenu i "zauzet u stvaranju tužilaštava i sudova". On tvrdi da se poslovima razmjene "zarobljenih lica" bavila isključivo Komisija za razmjenu formirana u aprilu 1992. godine.

Tužilac je, dalje, ukazao i na izvještaj Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske Republike BiH od 17. jula 1992. godine koji je upućen Predsjedništvu i Vladi. U njemu se, između ostalog, navodi da opštinski krizni štabovi i ratna predsjedništva zahtijevaju "da se okupi i zarobi što je moguće više muslimanskih civila" i, pored ostalog, konstatuje da su uslovi njihovog smještaja loši i da se prema njima ne postupa u skladu sa međunarodnim normama. "Nemam razloga da sumnjam u izvještaj ministra policije", rekao je Mandić.

Kada mu je tužilac ukazao na televizijski intervju Biljane Plavišić od 17. jula 1992. godine u kojem ona negira postojanje koncentracionih logora, a za Omarsku kod Prijedora tvrdi da je "redovni zatvor" u kojem se nalazi 3.000 osoba osuđenih u skladu sa zakonskom procedurom, Mandić je odgovorio da je to komentar osobe koja se "ne razumije u pravosuđe". S neskrivenim prezirom je dodao kako je Plavišićeva "doktorirala na pužu golaću" te da je očito govorila "kao stručnjak za puževe". Tvrditi da je regularno presuđeno tolikom broju ljudi, po Mandiću je, obična "budalaština". Osim toga, po njegovim saznanjima, Omarska je bila "vojni zatvor".

Tužilac je ukazao na presretnuti razgovor između Mandića i sa dvojicom tada već bivših kolega iz republičkog MUP BiH, Brankom Kvesićem i Brunom Stojićem. Mandić u tom razgovoru Kvesiću između ostalog kaže da su se srpske snage "spustile u grad, očistile Grbavicu", da sada drže Dobrinju, Ilidžu i teritoriju do Studentskih domova u Nedarićima, te da "drže Turke pod opsadom". Mandić je to nazvao "šaljivim razgovorom bivših saradnika" koji su zbijali šalu sa Munirom Alibabićem navodno znajući da ih on prisluškuje. "Vi ste gospodine tužioce preozbiljan čovjek da shvatite šale i prepucavanje na sarajevski način", rekao je Mandić.

Nakon toga, tužilac je prešao na prisustvo paravojnih jedinica u BiH podsjećajući Mandića da je svjedočeći na suđenju Stanišiću i Župljaninu rekao da je Biljana Plavšić pozvala Arkanove "Tigrove", "Bele orlove" i druge životinje i zvijeri u Republiku Srpsku". Mandić je to i ovog puta potvrdio rekavši da su "divlje zvijeri" koje je :Plavšićeva pozvala "u ime naroda" najprije ubijali i pljačkali nesrpsko stanovništvo, a kada im je ponestalo plijena prešli su na imovinu Srba. Tada je, tvrdi, Mićo Stanišić naredio da se uhapse neki pripadnici "Žutih osa" nakon čega je kulminirao sukob između njega i Stanišića s jedne i Biljane Plavšić i Branka Đerića s druge strane.

Mandić je potvrdio svoju raniju izjavu da sa Karadžićem nije razgovarao pola godine jer je dozvolio Biljani Plavšić da pozove paravojne formacije u RS, dodavši da su ona, Nikola Koljević i drugi "srpski poltroni" obasipali Karadžić raznim lažima. Plavšićevu je nazvao "zlom ženom" koja je kršila međunarodno pravo i zakonodavstvo RS. Po njemu, ona je imala veliki autoritet, "u nekim segmentima jači i od Karadžića".

Mandić, također, tvrdi da ne zna ništa o prisustvu "arkanovaca" i "šešeljevaca" na sarajevskom ratištu. Kada je riječ o "šešeljevcima" kaže da je Brne Gavrilović koji je komandovao četnicima na Grbavici bio rođeni Sarajlija i borio se kod svoje kuće, a da ga je Šešelj "svojatao", pošto je volio da se "kiti tuđim perjem".

Iskaz Momčila Mandića se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja