U završnici unakrsnog ispitivanja bivšeg francuskog pripadnika UNPROFOR Karadžić je tvrdio da je u Sarajevu "vladao haos" a ne "idila kako se nastoji pokazati" u sudnici. Grad je, po Karadžićevim riječima, bio "pun vojske, oružja i kriminalaca" i u njemu je vladao "teror" nad građanima svih nacionalnosti što je "značajno utjecalo na ponašanje" srpske strane u sukobu. Počelo svjedočenje Momčila Mandića


Radovan Karadžić je u završnom dijelu unakrsnog ispitivanja zaštićenog svjedoka optužbe KDZ-185 tvrdio da je "muslimanska strana" kako on naziva Armiju BiH pribjegavala "ratnim trikovima" i provocirala Srbe da otvore vatru na Sarajevo, da bi time "ocrnila srpsku stranu u očima međunarodne javnosti. Svjedok je rekao da su mu "takvi trikovi bili poznati" jer su pripadnici mirovnih snaga ponekad "bili indirektne žrtve" takvih incidenata.

U nastojanju da dobije precizniju potvrdu svoje teze Karadžić je ukazao na protestna pisma generala Nambijara i Morijona predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću zbog otvaranja vatre po aerodromskoj pisti i pozicijama pripadnika mirovnih snaga UN. Svjedok je odgovorio da "nije iznenađen" i da se tako nešto "moglo dogoditi".

Karadžić je potom citirao dokument Sarajevsko-romanijskog korpusa u kojem se sugeriše da UNPROFOR "snabdijeva Turke municijom" u Sarajevu. Svjedok je rekao da su pripadnici mirovnih snaga znali za "paranoičnost" sukobljenih strana, a Karadžićevu tvrdnju je nazvao "dobrim primjerom te paranoje". Na Karadžićevu sugestiju da je u bocama za kiseonik u grad unošen eksploziv, svjedok je potvrdio da se početkom ’93 zaista dogodio jedan takav incident, ali da se to – koliko je njemu poznato – više nije ponovilo.

Karadžić je još tvrdio da je u Sarajevu "vladao haos" a ne "idila" kao što se, po njegovim tvrdnjama, "nastoji pokazati" u sudnici. Grad je, po Karadžićevim riječima, bio "pun vojske, oružja i kriminalaca" i u njemu je vladao teror nad građanima svih nacionalnosti što je "značajno utjecalo na ponašanje" srpske strane u sukobu. Potkrijepio je to obrazloženjem ostavke Jovana Divjaka na poziciju zamjenika načelnika Štaba vrhovne komande Armije BiH iz maja 1993. godine. Komentarišući to pismo svjedok je rekao da ono Divjaku može samo "služiti na čast".

Karadžić je, potom, optužio svjedoka da se "čuva procjena i špekulacija" kada su u pitanju teze odbrane, a da je optužbi spremnije odgovarao na pitanja potvrdivši između ostalog da je Sarajevo bilo pod opsadom srpskih snaga. Po Karadžiću, Sarajevo je bilo "podijeljen" grad u kojem su linije na srpskoj strani držali njeni autohtoni stanovnici koji su štitili svoja naselja, a ne neki ljudi koji su došli odnekud sa strane.

Svjedok je napomenuo da on "nije historičar" te da o autohtonosti stanovništva ne može govoriti. Što se, pak, pitanja o "opsadi ili okruženju" tiče on je objasnio da su u Sarajevu postojale linije sukoba duž kojih su se s obje strane nalazili položaji, te da su "ljudi koji su bili vani držali pod blokadom one koji su bili unutra".

Nakon njega na klupu za svjedoke je sjeo Momčilo Mandić, bivši ministar pravde u ratnoj vladi Radovana Karadžića. Prije nego što je počeo sa iskazom Mandić se požalio na neprijatnosti koje je posljednjih godina doživio od vlasti i pravosudnih organa Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, kao i od istražitelja haškog tužilaštva, koji su ga "progonili" zbog sumnje da pomaže Karadžićevo skrivanje od međunarodne pravde. Mandić je, zato, tražio da ne bude svjedok tužilaštva već svjedok suda, ali je Pretresno vijeće ipak odlučilo da ga najprije ispita strana koja ga je pozvala u Hag, dakle optužba. Njegov iskaz se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja