U završnom dijelu unakrsnog ispitivanja australijskog generala Džona Vilsona Karadžić je ukazivao na "sto važnih činjenica" koje je, po njemu, svjedok "morao znati" u vrijeme dok je obavljao funkcije šefa posmatrača UN i vojnog savjetnika međunarodnih mirovnih pregovarača


Radovan Karadžić je u završnom dijelu unakrsnog ispitivanja australijskog generala Džona Vilsoan/John Wilson ukazivao na "važne činjenice" o kojima svjedok nije dovoljno znao a bez kojih, po ocjeni optuženog, nije mogao biti dobar šef vojnih posmatrača UN kao ni savjetnik za vojna pitanja međunarodnih pregovarača Vensa/Vance, Ovena/Owen i Stoltenberga.

Karadžića, između ostalog, "brine" što svjedok nije znao da su Nedžarići bili "sto posto srpsko naselje", koliko je zgrada PTT u kojoj se nalazilo sjedište posmatrača UN udaljena od centra grada, da su Srbi bili primorani "da bježe" iz Livna uoči rata, da je iz doline rijeke Neretve "prognano" 44 hiljade Srba, te da je Patriotska liga do januara 1992. godine imala svoje štabove i jedinice u 103 opštine u Bosni i Hercegovini.

Po Karadžićevoj računici general Vilson nije znao "skoro stotinu ključnih činjenica" koje je, po njegovom mišljenju, morao znati u vrijeme dok je bio uključen u različite aktivnosti međunarodne zajednice u BiH. Vilson mu je odgovorio da za funkcije koje je on obavljao nije bilo neophodno znati sve činjenice već je bilo potrebno znati pronaći potrebne informacije. On je dodao da je u sukobu u BiH bilo mnogo "sivih zona", te da nije bilo moguće sve znati.

Odgovarajući na Karadžićeva pitanja koja su se odnosila na Sarajevo Vilson je rekao da su, koliko je njemu poznato, Nedžarići bili "predmet spora" između sukobljenih strana, te da mu je teško govoriti o tome koliko je koja lokacija u Sarajevu bila udaljena jedna od druge jer nije stručnjak za geografska pitanja. Osim toga, rekao je da Karadžić u svojim pitanjima obično iznosi više tvrdnji, te da ukoliko se ne slaže sa barem jednom od njih on na takva pitanja odgovara odrečno.

Na Karadžićevo pitanje kako je onda znao ko na koga puca u Sarajevu u maju i junu 1992. godine svjedok je odgovorio da je to bilo jednostavno zaključiti po "žestini paljbe" i poznavajući vrstu i količinu naoružanja kojima su raspolagale strane. On je ponovio da su srpske snage imale na raspolaganju moćnu artiljeriju, a da su snage Predsjedništva BiH imale mali broj minobacača i tenkova. Na Karadžićevu tvrdnju da "nema dokaza" da su Srbi pucali na Sarajevo Vilson je odgovorio: "Ja sam to vidio svojim očima".

Karadžićevo nabrajanje "važnih činjenica" koje je svjedok "morao znati a nije znao" sudije su okvalifikovale kao "traćenje vremena". Uprkos tome žalio se da nema dovoljno vremena za ispitivanje, te mu je odobreno dodatnih petnaestak minuta povrh prethodno odobrenih sedam sati. Na samom kraju Karadžić je australijskom generalu trijumfalno najavio da će na svjetskom prvenstvu u fudbalu Srbija pobijediti Australiju sa 3:0, dok je trenutni rezultat u sudnici, po njemu, "5:0 za Srbe", odnosno za njega.

Dijeljenje sadržaja