Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja Džona Vilson pokušao dokazati da je prijetnja generala Ratka Mladića da će "sravniti Sarajevo sa zemljom" 25. maja 1992. godine bila "običan blef", a da je "fabrikovan" snimak presretnutog razgovora u kojem Mladić tri dana kasnije izdaje naredbe da se tuku Velešeći i Pofalići i drugi dijelovi Sarajeva


Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja bivšeg šefa vojnih posmatrača UN u BiH Džona Vilsona/John Wilson najprije pokušao dokazati da je prijetnja generala Ratka Mladića da će "sravniti Sarajevo sa zemljom" bila običan "blef" kojim je nastojao izdejstvovati bezbjednu evakuaciju pripadnika JNA iz sarajevskih kasarni.

Prijetnju da će "sravniti Sarajevo" Mladić je izgovorio na sastanku sa svjedokom 25. maja 1992. godine, tražeći od Vilsona da to prenese članovima Predsjedništva BiH. Mladić je, po riječima svjedoka, tu prijetnju i realizovao snažnim artiljerijskim napadom na Sarajevo u poslijepodnevnim satima 28. maja '92. Granatiranje je bilo "neselektivno" i, koliko se svjedok sjeća, potrajalo je do kasno u noć.

Svjedok je rekao da mu je na jednom od sastanaka u Predsjedništvu BiH pušten snimak presretnutog razgovora koji je 28. maja ’92. godine vođen između generala Mladića i njemu podređenog oficira Mirka Vukašinovića. U tom razgovoru Mladić se raspituje "odakle artiljerija najbolje tuče" i potom izdaje naređenje da se ospe paljba po Velešićima i Pofalićima "jer tamo nema srpskog življa mnogo", kao i još nekim dijelovima grada, kako bi se Sarajlijama "razvukla pamet".

Karadžić, međutim, sugeriše da je taj razgovor "fabrikovan" i tvrdi da na snimku nije Mladićev već glas nekog vještog "imitatora." U drugom presretnutom razgovoru na koji se Karadžić danas pozvao Mladić jednom od svojih oficira, izvjesnom Potpari, kaže da protivnička strana ima "pantomimičare ili nekakve dobre imitatore" koji imitiraju njegov i tuđe glasove i tako "zavaravaju svoj narod".

Svjedok kaže da su mu dvojica visokih oficira JNA - general Bošković i pukovnik Čađo - sa kojima se sastao neposredno nakon granatiranja potvrdili da je na snimku od 28. maja zaista glas Ratka Mladića, kao i da je on lično komandovao artiljerijskim napadom na Sarajevo u noći između 28 i 29. maja 1992. godine. Karadžić to osporava i tvrdi da je Mladić bio u "žestokom sukobu" sa spomenutim oficirima JNA jer su pri povlačenju vojske ostavljali u kasarnama oružje, koje je tako palo u ruke protivničkoj strani.

"Znam da je stav Mladića u vezi s evakuacijom kasarni bio da se ne smije ostavljati nikakvo oružje i da je general Panić, pretpostavljeni starješina Mladiću, naredio da se evakuišu vojnici a ostavi naoružanje", rekao je svjedok i dodao da mu je Mladić sasvim jasno rekao da "nije on taj koji predaje oružje već JNA".

Karadžić je, između ostalog, citirao i dio presretnutog razgovora od 29. maja u kojem Mladić jednom od svojih oficira kaže: "Mi nećemo da tučemo grad, ukoliko oni ne budu kršili sporazume, ukoliko ne budu vas ugrožavali. Ali budite krajnje oprezni, nemojte da im vjerujete ni za jotu". "Zar nije jasno da Mladić hoće da izbjegne pucanje", upitao je svjedoka.

Vilson je konstatovao da "tako piše u dokumentu" i dodao da mu je general Mladić na sastanku sasvim jasno stavio do znanja da ima namjeru napasti grad ne bude li kasarna evakuisana, o čemu je on obavijestio svoje pretpostavljene. "Riječi ne vrijede puno, vrijede djela gospodine Karadžiću", dodao je svjedok.

Karadžić je potom rekao da je Mladić s obzirom na prethodne "masakre" vojnika JNA 2. i 3. maja u Sarajevu, a potom i 15. maja u Tuzli bio primoran da "pošalje oštrije poruke" suprotnoj strani, odnosno da na sastancima prijeti odmazdom dok istovremeno svoje vojnike upozorava da ostanu mirni i ne nasjedaju na protivničke "provokacije".

Braneći Mladića Karadžić je u jednom trenutku rekao da je on "ulagao napore da ne stradaju nevini ljudi", s čime se Vilson nije složio rekavši da su Mladićeve akcije, naprotiv, "imale za rezultat smrt mnogo ljudi".

Dijeljenje sadržaja