Bivši lider bosanskih Srba Radovan Karadžić u završnici unakrsnog ispitivanja vojnog vještaka Ričarda Filipsa nastojao srušiti "zabludu" da je SRK bio "ogromna sila naspram nenaoružanog grada" i pokušao dokazati da se radilo o "narodnoj vojsci" koju je bilo teško kontrolisati


Radovan Karadžić je u završnom dijelu unakrsnog ispitivanja Ričarda Filipsa/Richard Philips nastojao srušiti "zabludu" u koju je, po njegovom mišljenju, vojni vještak optužbe doveo sudije svojom analizom organizacijske strukture Sarajevsko-romanijskog korpusa, djelotvornosti sistema rukovođenja i komandovanja i protoku informacija unutar tog korpusa.

Nezadovoljan svjedokovom tvrdnjom da je SRK nastao od "ostataka" Četvrtog korpusa JNA i da je bio dobro naoružan, Karadžić je nastojao dokazati da SRK nije bio nikakva "ogromna sila protiv nenaoružanog grada" već "narodna vojska koja živi kod kuće i na liniju ide u smjenu". On je, između ostalog, izračunao da je oko 10 posto od ukupno 200.000 Srba koliko je do rata živjelo u sarajevskoj dolini bilo mobilisano. Na pitanje šta je moglo natjerati narod da "svakog muškarca" natjera u vojsku, svjedok je odgovorio da se on "ne može staviti u glavu" drugih ljudi.

Karadžić je osim toga nastojao pokazati da protok informacija unutar SRK nije bio "dobar i savremen" na što upućuje svjedokova analiza, već "mučan i nesiguran". Ukazujući da je linija fronta u Sarajevu i oko njega bila duga 240 kilometara on je rekao da je to znatno otežavalo komunikaciju i kontrolu. Također je ukazao je da su za održavanje veze između štaba korpusa i brigada u nekim slučajevima korišteni kuriri.

Svjedok nije želio da komentariše dužinu sarajevskog fronta pošto se, kako je rekao, time nije bavio prilikom izučavanja strukture SRK. Osim toga, Filips je rekao da je uobičajeno da sistemi-veza povremeno padaju i da se to događa u svim vojskama, te da se u takvim situacijama za komunikaciju, između ostalog, koriste i kuriri.

"Narodna vojska", tvrdio je dalje Karadžić, nikada nije bila do kraja "harmonizovana", te je stoga nije bilo moguće kontrolisati. On je, između ostalog, ukazao na slučajeve kršenja discipline u pojedinim jedinicama SRK koji su se uglavnom odnosili na pretjeranu konzumaciju alkohola, kao i na problem nedovoljne popunjenosti oficirskim i starješinskim kadrom. Svjedok je to nazvao "uobičajenim" i "stalnim" problemima svake vojske u ratnim okolnostima.

Karadžića optužnica tereti da je u periodu od aprila 1992. do novembra 1995. godine zajedno sa Ratkom Mladićem, Stanislavom Galićem, Dragomirom Miloševićem i drugima učestvovao u zločinačkom poduhvatu da se pokrene i povede kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja civila Sarajeva s primarnim ciljem širenja terora među civilnim stanovništvom.

Suđenje Radovanu Karadžiću se nastavlja u ponedjeljak 21. juna.

Dijeljenje sadržaja