U iskazu na suđenju Radovanu Karadžiću bivši šef posmatrača UN u Sarajevu Džon Vilson artiljerijsku i snajpersku vatru po Sarajevu opisao kao "neselektivnu, rasprostranjenu i neprimjerenu". Na Karadžićevo pitanje da li je svjedok primijetio "da se on uvijek trudio da se izbjegne bilo kakvo stradanje civila u Sarajevu" Vilson je odgovorio "da nije"


Umirovljeni general australijske vojske Džon Vilson/John Wilson je svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću rekao da je artiljerijska i snajperska paljba vojske bosanskih Srba na Sarajevo u maju i junu 1992. godine bila "neselektivna, rasprostranjena i neprimjerena", te da takvu paljbu nikada u svojoj dotadašnjoj vojnoj karijeri nije doživio, a "posebno ne po civilnim metama".

Optužba je u glavnom ispitivanju u dokaze uvela Vilsonovu objedinjenu izjavu zasnovanu na njegovim prethodnim svjedočenjima u predmetima Momčila Krajišnika i Momčila Perišića. U toj izjavi svjedok opisuje situaciju u Sarajevu s početka 1992. godine, iznosi svoja zapažanja o razmještanju vojnih posmatrača u BiH i njihovim izvještajima o etničkom čišćenju Muslimana u istočnoj Bosni, kao i utiske o sastancima sa predstavnicima strana u sukobu, među kojima i sa Radovanom Karadžićem.

Prema sažetku koji je pročitan u sudnici general Vilson je od početka 1992. godine predvodio tim oficira za vezu u okviru mirovnih snaga UN u Hrvatskoj i BiH. Po dolasku u Sarajevo krajem marta 1992. godine učestvovao je u pregovorima za otvaranje sarajevskog aerodroma za humanitarne letove, evakuaciju snaga JNA i uvođenje zone zabrane letenja nad BiH. Do decembra 1993. godine je bio angažovan i kao vojni savjetnik u pregovaračkom timu specijalnih izaslanika međunarodne zajednice Vensa/Vence, Ovena/Owen i Stoltenberga.

Vilson je u glavnom ispitivanju rekao da je na sastanku održanom 25. maja 1992. godine zapovjednik snaga bosanskih Srba Ratko Mladić otvoreno prijetio da će "otvoriti tešku vatru na Sarajevo" ukoliko vojnici JNA ne budu evakuisani iz kasarni u tom gradu. Taj stav je, po njegovim riječima, podupirala i Biljana Plavšić koja je takođe prisustvovala sastanku. "Shvatio sam to kao formalan stav srpskog rukovodstva", rekao je svjedok. Po njegovoj procjeni, srpske snage su na položajima oko grada imale najmanje 200 minobacača, tenkova i drugog artiljerijskog naoružanja za razliku od snaga Predsjedništva BiH koja su raspolagale sa desetak "dugih cijevi".

Karadžić je u prvom dijelu unakrsnog ispitivanja nastojao da dokaže da su pripadnici Armije BiH prilikom posjeta stranih delegacija otvarali vatru iz blizine "osjetljivih objekata" kao što su bolnice kako bi izazvali reakciju Srba i okrivili ih za napade, te tako izazvali međunarodnu vojnu intervenciju. Svjedok je potvrdio da je bilo situacija u kojima je od Armije BiH traženo da izmjesti neke minobacačke položaje, ali je dodao da se ne smije "ignorisati činjenica" da su reakcije srpskih snaga u takvim situacijama bile "posve nesrazmjerne" jer su na dva ispaljena projektila Armije BiH odgovarale sa 200 granata.

Na Karadžićevo pitanje "da li je primijetio da se on uvijek trudio da se izbjegne bilo kakvo stradanje civila u Sarajevu" svjedok je odgovorio "da nije". On je rekao da je Karadžićev standardni odgovor na primjedbe o postupanju prema civilima i načinu na koji su srpske snage granatirale grad bio da "ili su vas isprovocirali ili vi to radite u odbranu srpskog naroda". "Vi nikada niste zanijekali da su se ti događaji odigrali", rekao je svjedok i dodao da Karadžić "mnogo puta nije pokušao učiniti bilo što da se takve aktivnosti zaustave" kada je to od njega traženo.

Karadžićevo unakrsno ispitivanje Džona Vilsona koje je Vijeće ograničilo na sedam sati će biti nastavljeno sutra.

Dijeljenje sadržaja