Bivši pripadnik mirovnih snaga UN koji na suđenju Radovanu Karadžiću svjedoči pod pseudonimom i zaštitnim mjerama izmjene glasa i lika opisao kako su snage bosanskih Srba uz prosječno oko 1.200 granata dnevno "održavale klimu terora" nad Sarajevom i njegovim stanovnicima


Na suđenju Radovanu Karadžiću pod pseudonimom "KDZ 185" i uz zaštitu lika i glasa svjedoči bivši pripadnik francuskih snaga UNPROFOR. Optužba je u glavnom ispitivanju u dokaze uvela njegovu pisanu izjavu koju je dao istražiteljima Tribunala 2009. godine, a u kojoj je opisao artiljerijski i snajperski teror snaga bosanskih Srba nad Sarajevom u toku prve polovine 1993. godine

Prema sažetku koji je pročitala tužiteljica Kerolin Edžerton/Carolyn Edgerton, svjedok je u Sarajevo došao početkom 1993. godine. U prva tri mjeseca njegovog boravka u Sarajevu na grad je u prosjeku padalo oko 1.200 granata dnevno. Kao jedan od posebno teških dana svjedok spominje 21. mart 1993. godine kada je na Sarajevo ispaljeno oko 2.400 granata, od čega oko četiri stotine na stari dio grada.

Svjedok je u glavnom ispitivanju rekao da je "primarni cilj" granatiranja Sarajeva bilo terorisanje civilnog stanovništva "u namjeri da ih se prisili na predaju". On je objasnio da su srpske snage, osim za podršku vojnih operacija svojih snaga, koristile artiljeriju i kako bi "nasumičnom paljbom" pojačale psihološki pritisak na stanovništvo i Predsjedništvo BIH. Kontinuirano održavanje tog pritiska, uz prosječno oko 1.200 granata dnevno je, prema njegovim riječima, "održavalo klimu terora". Granatiranje je, ponekad, predstavljalo odmazdu srpskih snaga za napade Armije BiH izvan Sarajeva.

Tadašnji zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić je, po ocjeni svjedoka, bio "veliki vojni profesionalac" i "svake je večeri" izvještavao svoju pretpostavljenu komandu o događajima na terenu. Da se radilo o vojsci sa "strogom hijerarhijskom strukturom", po svjedoku je ukazivala i činjenica da su granatiranja prestajala momentalno kada bi bio postignut dogovor o prekidu vatre. To, po njemu, pokazuje da je Galić "redovno" konsultovao svoje pretpostavljene prije nego što bi donio neku odluku.

U pisanoj izjavi svjedok je, između ostalog, opisao i granatiranje fudbalske utakmice na Dobrinji 1. juna 1993. godine kada je, prema optužnici, preko deset ljudi poginulo a oko 100 ranjeno. Po dolasku na lice mjesta, analizom kratera je ustanovljeno da su projektili ispaljeni iz pravca jugo-istoka gdje se nalazila artiljerija VRS. Osim toga, on je u izjavi napisao da su snage bosanskih Srba otvarale "neselektivnu vatru" po civilima koji su pretrčavali aerodromsku pistu, kao i da su trećina žrtava bili žene, djeca i starci.

Karadžić je na početku unakrsnog ispitivanja sugerisao da se "po mraku nije moglo razaznati" da li pistu pretrčavaju civili ili vojnici. Na njegovo pitanje da li bi se Srbi ponašali drugačije da su mogli razlučiti ko je civil a ko vojnik svjedok je odgovorio: "Ja to ne mogu reći, jedino mogu da kažem da sam vidio civile, žene, djecu i starce, koji su ginuli ili bili ranjavani od strane srpskih snaga i to više puta".

Karadžić bi sutra trebalo da okonča unakrsno ispitivanje ovog svjedoka, nakon čega će se na klupi za svjedoke pojaviti bivši ministar pravde bosanskih Srba, Momčilo Mandić.

Dijeljenje sadržaja