Po Radovanu Karadžiću dolazak novih ljudi na vlast, rat, prekid komunikacija i nedjelotvornost vlade 1992. godine su "dali privid haosa koji se nije mogao kontrolisati". Omarska i Keraterm po njemu nisu bili koncentracioni logori već prihvatni centri a u Trnopolje su se ljudi sami smještali i odlazili kad su htjeli


Radovan Karadžić je u nastavku ispitivanja Momčila Mandića nastojao da pobije navode optužnice da je Srpska demokratska stranka centralizovala vlast s namjerom da lakše izvrši svoju kriminalnu namjeru uklanjanja Muslimana i Hrvata sa teritorija BiH na koji su Srbi polagali pravo. On sugeriše da je centralizacija vlasti, naprotiv, vršena "u cilju sprečavanja onoga što optužnica opisuje".

Mandić kaže da je djelovanje vlade srpskog naroda u BiH 1992. godine bilo usmjereno na suzbijanje nezakonitog ponašanja prema nesrpskom stanovništvu. Na prijedlog vlade su, po njegovim riječima, ukinuti krizni štabovi i srpske autonomne oblasti kako bi se "mali kneževi" i njihove "male vojske, policije i administracija" inkorporirali "u pravnu državu".

Dolazak novih ljudi na vlast "koji nisu imali iskustva i znanja" nakon smjene režima devedesetih godina, rat i prekid komunikacija kao i nedjelotvornost vlade su, po Karadžiću, "dali privid haosa koji se nije mogao kontrolisati". Mandić se s tim složio navodeći da "niko nije vjerovao da će do rata doći", te da je kada je on buknuo nastao opšti metež i haos u svakom kutu BiH. "I čini mi se da su se u tom momentu i vlast i narod obezglavili", dodao je Mandić.

Ukazujući na prijedloge vlade i uputstva predsjedništva da se u pojedinim opštinama pod srpskom kontrolom uvede vojna uprava kako bi se zaveo red, Karadžić je nastojao da pokaže da centralni organi vlasti nisu imali ingerencije da smjenjuju predsjednike opština koji su "griješili iz neznanja" ali da su "činili sve da te greške isprave".

Govoreći o zatvorima i logorima na područjima pod srpskom kontrolom, Karadžić je tvrdio da se u slučaju Omarske i Keraterma nije radilo o koncentracionim logorima dok je Trnopolje bilo "prihvatilište" u koji je svako dolazio i odlazio "kako je htio".

Prema dokumentaciji srpskih vlasti na koje je Karadžić ukazao u periodu od 26. maja do 16. avgusta 1992. godine u Omarsku su dovedene 3.334 osobe zarobljene u oružanim sukobima ili zatečene u zoni ratnih dejstava, kao i lica za koja se sumnjalo da su počinila neka krivična djela. Nakon obavljenih istražnih radnji 1.331 lice je prebačeno u Manjaču, dok su 1.773 osobe odnosno – kako je Karadžić izračunao - 57,2 posto, "oslobođene i same se smjestile" u prihvatni centar u Trnopolju.

Mandićevo ispitivanje je danas trebalo biti privedeno kraju, ali je Vijeće odobrilo Karadžiću još dva sata kako dovršio temu o istražnim zatvorima, objasnio mogućnosti predsjedništva da vrši istrage i prikazao sliku stanja u zoni Sarajeva.

Dijeljenje sadržaja