Momčilo Mandić je u finišu svjedočenja objasnio da Radovan Karadžić ipak nije mogao kontrolisati vojsku kako je tvrdio u svom ranijem iskazu u predmetu Krajišnik. Nakon što je Mandić poželio sreću "gospodinu predsjedniku", kako se proteklih dana obraćao optuženom, na klupu za svjedoke je sjeo doktor Milan Mandilović, načelnik hirurgije na Odjeljenju za uho, grlo i nos Državne bolnice u Sarajevu


Momčilo Mandić je u svom iskazu na suđenju Momčilu Krajišniku rekao da je Radovan Karadžić bio nesumnjivi "broj jedan" u vođstvu Republike Srpske i da je imao pod kontrolom vojsku i policiju. U finišu svog iskaza na suđenju Radovanu Karadžiću, Mandić je tvrdio da to i nije bilo baš tako i da Karadžić nije mogao kontrolisati vojsku jer je njen zapovjednik Ratko Mladić bio izvan kontrole.

Na zahtjev sudije O-Gon Kwona da navede primjer Mladićeve neposlušnosti, Mandić se prisjetio incidenta iz 1993. godine kada je general Mladić naredio hapšenje Miće Ninkovića i još desetak ministara vlade i prisilio ih da nekoliko dana hrane svinje na farmi u Han Pijesku. Pri tome se, tvrdi Mandić, nije obazirao ni na čije, pa ni Karadžićeve, zahtjeve da se oni oslobode.

Karadžić se u završnici Mandićevog ispitivanja bavio svojom omiljenom aktivnošću iz vremena rata - crtanjem mapa. Nastojao je pokazati da se linija fronta uglavnom poklapala sa etničkom kartom BiH, odnosno da je srpska vojska držala "etničke srpske prostore". Ukazujući da se u optužnici pogrešno tumači njegova izjava u Skupštini RS da su srpske snage "zgrabile neke opštine u istočnoj Bosni u kojima su Srbi bili u manjini", Karadžić je objasnio da je time htio da "izliječi rane poslanika iz onih opština u kojima su Srbi bili gotovo sto posto većina, ali su ih izgubili." Mandić je na to primijetio da su poslanici bili toliko nezajažljivi da im ne bi bilo dovoljno "da su uzeli pola Hrvatske i Srbije". Karadžić je napomenuo, a svjedok potvrdio, da izraz "čisto srpska" opština ne znači da su drugi iz nje "očišćeni" već da je u toj opštini ubjedljiva srpska većina.

Serijom fotografija Sarajeva snimljenih sa okolnih brda Karadžić je, dalje, dokazivao da su "muslimanske snage" držale gotovo sva uzvišenja u gradu i oko njega, sa kojih su otvarale vatru ne samo na Grbavicu i druge srpske dijelove grada već i na svoje stanovništvo.

Na kraju svjedočenja Mandić je "gospodinu predsjedniku" poželio sreću, a tužilac je na klupu za svjedoke izveo doktora Milana Mandilovića, načelnika hirurgije na Odjeljenju za uho, grlo i nos Državne bolnice u Sarajevu. Tužilaštvo je u dokaze uvrstilo svjedokovu pisanu izjavu koja se temelji na njegovim prethodnim svjedočenjima na suđenjima generalima Stanislavu Galiću i Dragomiru Miloševiću i bivšem načelniku Generalštaba VJ Momčilu Perišiću.

U kratkom glavnom ispitivanju Mandilović je opisao uslove u rada u nekadašnjoj vojnoj bolnici koja je tokom četrdesetčetvromjesečene opsade Sarajeva bila skoro svakodnevno granatirana sa položaja bosanskih Srba. Bolnica je, kako je naveo, granatirana "svim sredstvima" i iz svih pravaca, a najintenzivnije s južne strane. Nedostajalo je hrane, vode, goriva, lijekova i drugih neophodnih potrepština…Uprkos tome i činjenici da se nalazila na prvoj liniji fronta bolnica, kako je rekao, "nijednog trenutka nije stala" sa radom.

Iskaz doktora Mandilovića se nastavlja u ponedjeljak.

Dijeljenje sadržaja