Svedok optužbe sa pseudonimom ST 172 potvrdio sugestiju branioca da su izjave o Manjači kao "koncentracionom logoru, logoru smrti ili logoru za ubijanje" bile "jedna velika neistina". Tvrdi da je u "logoru za ratne zarobljenike" preminulo "brojkom i slovom petoro ljudi" od ukupno 4.403 koliko ih je kroz Manjaču


U unakrsnom ispitivanju svedoka optužbe sa pseudonimom ST 172, branilac Stojana Župljanina, bivšeg načelnika Centra službi javne bezbednosti u Banja Luci, je sugerisao da su izjave o Manjači kao "koncentracionom logoru, logoru smrti ili logoru za ubijanje" bile "jedna velika neistina". Svedok koji je 1992. godine obavljao izvesne dužnosti u Manjači se složio sa tom sugestijom, ukazujući da je od ukupno 4.403 zatočenika koji su prošli kroz taj "logor za ratne zarobljenike" preminulo "brojkom i slovom petoro ljudi". Zatočenici Adem Filipović i Esad Bender su nasilno izgubili život a troje ljudi je umrlo prirodnom smrću.

Mada je u glavnom ispitivanju potvrdio svoje izveštaje iz 1992. godine u kojima upozorava nadređene da Manjača nije "kuća terora", da se zarobljenici dovode neselektivno, bez dokaza da su učestvovali u oružanoj pobuni i da se sa njima postupa nehumano, svedok je odgovarajući danas na pitanja branioca donekle izmenio svoj iskaz. Rekao je da niko u RS "nije imao nameru da ljude u logoru drži u teškim uslovima i da im oteža život", potvrdio je sugestiju branioca da je "pod datim okolnostima učinjeno sve što se moglo učiniti" i naglasio da svako ko se bavi slučajem Manjače "mora da ima na umu vreme i kontekst u kojem je logor postojao".

Svedok je potvrdio i sugestiju branioca da su postojali dokazi da je ubijeni Filipović učestvovao u naoružavanju muslimanskih jedinica. Rekao je i da mu nije poznato da je lekar Šabanović, još jedan od zatočenika, izdao preko 2.000 lažnih lekarskih uverenja kako bi pomogao vojnim obveznicima da izbegnu mobilizaciju ili služenje vojnog roka ali se saglasio sa braniocem da bi se to moglo kvalifikovati kao "pomaganje oružane pobune".

Sudiji Delvoa/Delvoie, međutim, nije bilo jasno kako se izdavanje lekarskih uverenja može podvesti pod "pomaganje oružane pobune". U razjašnjenju, svedok je rekao da su ljudi oslobođeni od vojne obaveze pristupili paravojnim formacijama - "zelenim beretkama i hrvatskim oružanim snagama" - čime su "slabili borbenu i vojnu moć JNA i kasnije VRS".

U dodatnom ispitivanju, svedok je prihvatio tvrdnju tužiteljice da su "opšti uslovi života" kada je reč o hrani, higijeni i smeštaju u Manjači, bili "apsolutno nedovoljni za zarobljenike". I pored toga, tvrdio je da je bilo "ispravno" da se "radi zaštite" u logor dovedu ljudi koji nisu učestvovali u oružanoj pobuni. Kako je rekao, za pojedine zarobljenike nije bilo bezbedno da ostanu u svojim domovima dok drugi koji su pušteni iz logora nisu imali gde da idu pa su, zbog toga, ponovo vraćeni u Manjaču.

Suđenje Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu biće nastavljeno u ponedeljak.

Dijeljenje sadržaja