Poslednjeg dana svedočenja bivšeg komandanta vojske krajinskih Srba Mileta Mrkšića, branilac Ante Gotovine pobijao tezu optužbe po kojoj je - u cilju etničkog čišćenja Krajine – u vreme "Oluje" Srbima ostavljen otvoren put ka BiH i Srbiji. Pozvao se na starorimske izvore u kojima se navodi da je neprijatelju uvek bolje ostaviti "zlatni most" za povlačenje da bi se izbegle borbe


Gotovinin branilac Luka Mišetić se u današnjem dodatnom ispitivanju bivšeg komandanta Srpske vojske Krajine (SVK) Mileta Mrkšića na trenutak udaljio od vremenskog perioda obuhvaćenog optužnicom za zločine u operaciji "Oluja" protiv trojice hrvatskih generala i vratio se u daleku prošlost. Citirao je, naime, rimskog filozofa Flavija Vegecija Renata/Flavius Vegetius Renatus, nastojeći time da pobije tezu optužbe da je Hrvatska vojska tokom "Oluje" smišljeno ostavila otvoren put od Dalmacije ka ličkom gradiću Srbu i granici sa Bosnom i Hercegovinom... kako bi civili mogli nesmetano da napuste Krajinu, čime bi bila ostvarena zamisao o trajnom uklanjanju Srba iz tog dela Hrvatske.

U svom delu "O vojnim stvarima" rimski filozof kritikuje vojskovođe koje žele da "opkole i poseku neprijatelja" i kaže da beg protivničke vojske ne treba sprečiti nego olakšati. Ako se tako uradi, neprijatelj će, kaže dalje rimski teoretičar svoja razmišljanja usmeriti samo na beg, dok će se u suprotnom, ako je opkoljen, iz očaja odupreti napadačima i naneti im velike gubitke. Zato predlaže ostavljanje "zlatnog mosta" za neprijatelja u begu. Branilac je time sugerisao da je krajinski "zlatni most" bio namenjen vojnicima a ne civilima.

Mile Mrkšić odgovara da nije potrebno ići u tako daleku prošlost da bi se dokazala jedna opštepoznata vojna istina, navodeći da je i sam, kada je u jesen 1991. godine komandovao napadom na Vukovar, ostavio put ka Vinkovcima za izvlačenje hrvatskih boraca. Cilj svakog komandanta je, kaže, da protivnike ne opkoljava i ne dovodi ih u situaciju "da se brane nagonski i da skupo prodaju svoje živote". Raspravu je prekinuo predsedavajući sudija Ori/Orie, navodeći da vojna filozofija nije uvek u skladu sa vojnom istorijom i da veće nema koristi od primera koji nemaju veze sa operacijom "Oluja".

Veći deo današnjeg dodatnog ispitivanja branilac je posvetio pobijanju Mrkšićevog navoda iz glavnog iskaza da pojedine mete hrvatske artiljerije – kao što su kninska železnička stanica i tvornica vijaka Tvik – nisu imale vojni značaj. Mišetić je predočio dokumenate SVK i Posmatračke misije Evropske zajednice u kojima se navodi da su 4. avgusta 1995. godine primećeni vozovi u Kninu, a da je fabrika Tvik u proleće te godine učestvovala u proizvodnji modifikovanih avionskih bombi. Svedok je, međutim ostao pri svojim ranijim navodima, rekavši da za vreme boravka u Krajini nikada nije čuo da bilo ko putuje vozom iz Knina, dok je ostavio mogućnost da je fabrika Tvik proizvela "poneki šraf" koji se onda koristio za potrebe vojske.

Tako je završeno petodnevno svedočenje Mileta Mrkšića, koji se pre izlaska iz sudnice zahvalio sudijama "na strpljenju", tužiocu jer je bio "kratak i jasan", a braniocu Mišetiću "na upornosti da ga dovede u sudnicu" i omogući mu "da se rastereti". Gotovinina odbrana je potom predstavila svog novog svedoka – bivšeg načelnika Službe za suzbijanje kriminaliteta 72. bojne vojne policije Borisa Milasa, čiji će se iskaz nastaviti sutra.

Dijeljenje sadržaja