Kada mu je tužiteljica predočila da je vojna policija nakon "Oluje" podnela tek nekoliko krivičnih prijava za pljačke i nijednu za ubistva i paljevine srpskih kuća, bivši šef kriminalističke vojne policije u Krajini i Gotovinin svedok Boris Milas priznao da to "svakako nije impresivna brojka", ali kaže da se više nije moglo zbog malog broja dojava o učešću hrvatskih vojnika u počinjenju zločina


Ukazujući na izostanak istraga i kažnjavanja počinilaca ratnih zločina nakon operacije "Oluja", tužiteljica Mahindaratne je u unakrsnom ispitivanju bivšeg šefa kriminalističke službe 72. bojne vojne policije HV Borisa Milasa predočila tabelu sa popisom krivičnih prijava protiv hrvatskih vojnika od avgusta do kraja 1995. godine. Na području sektora Jug podneto je ukupno 19 prijava, od čega se tek nekoliko odnose na pljačke, a nijedna na paljevine napuštenih srpskih kuća i ubistva civila. U kninskoj satniji 72. bojne se, primera radi, od 13 krivičnih prijava svega dve odnose na pljačke.

"To svakako nije impresivna brojka", odgovorio je Milas, koji svedoči na poziv odbrane Ante Gotovine, optuženog zajedno sa generalima Čermakom i Markačem za zločine nad Srbima i njihovom imovinom nakon "Oluje". Svedok je izostanak istraga i krivičnih prijava objasnio nedostatkom kadra i drugim važnijim poslovima vojne policije, poput "obrada" ratnih zarobljenika i istraga smrti pripadnika HV, ali pre svega nedovoljnim brojem dojava u kojima bi se navelo da su počinioci zločina hrvatski vojnici. Zato je tužiteljica predočila nekoliko unosa iz delovodnika kninske satnije iz kojeg se vidi da je u leto 1995. godine bilo takvih dojava ali da bi se u tim situacijama na lice mesta samo poslala patrola koja bi utvrdila da su počinioci pobegli. Dalje istrage ili pokretanja krivičnih postupaka nije bilo. Milas je takav pristup pokušao da opravda činjenicom da je u pojedinim dojavama navedeno da se "pretpostavlja" da se radi o pripadnicima HV ili o "uniformisanim licima", mada ne neminovno i vojnicima.

Da bi general Gotovina bio proglašen odgovornim za inertnost vojne policije, odnosno za propust da kazni počinioce zločina, veće bi trebalo da prihvati tezu tužilaštva po kojoj je on kao zapovednik Zbornog područja Split imao nadležnost nad vojno-policijskim jedinicama u Krajini, što je svedok uporno negirao. I danas je tvrdio da je komandovanje vojnom policijom, naročito njenom krim službom, išlo po "stručnoj liniji" iz Uprave vojne policije iz Zagreba. Upitan da li je bilo šta sprečavalo Gotovinu da izdaje naređenja za istrage zločina u sektoru Jug, Milas je rekao da bi njegovo obraćanje kriminalističkom odseku bilo "krajnje neobično" i da je optuženi general eventualno mogao da izdaje naređenja komandantu 72. bojne Mihaelu Budimiru.

Nastojeći da ospori kredibilitet svedoka, tužiteljica je predočila izveštaj hrvatskih vlasti iz 2000. godine u kojem se navodi da je Milas kao pripadnik Sigurnosne informativne službe (SIS) Hrvatske vojske, kojoj se priključio 1996. godine, učestvovao u Operativnoj akciji "Hag" čiji je cilj bio priprema svedoka i prikrivanje dokumenata koje je potraživao Tribunal za potrebe predmeta "Blaškić" i "Kordić-Čerkez". Milas je priznao da je u dva navrata 1997. godine "pratio" kamione sa dokumentacijom koja je iz Herceg Bosne prevezena u mornaričku bazu Lora kod Splita, ali tvrdi da nije znao kakvi se papiri u kutijama nalaze. Tvrdi i da je SIS obezbeđivao samo tehničke uslove za pripremu svedoka. "Nisam bio svestan da učestvujem u Operativnoj akciji "Hag" niti sam imao predstavu šta je njen cilj", zaključio je svedok raspravu na tu temu.

Dijeljenje sadržaja