Na sudjenju Radoslavu Brdjaninu optužba dokazuje da je on, kao bivši predsjednik Kriznog štaba ARK, ne samo znao za postojanje prijedorskih logora, već mu je i raportirano o stanju u najzloglasnijem od njih - Omarskoj - koji je posjetio zajedno s drugim političarima iz Banja Luke i Prijedora


Radoslav Brdjanin posjetio je Omarsku u julu 1992. kad mu je predan i raport o situaciji u logoru, dokazuje tužitelj na sudjenju bivšem predsjedniku SDS Kriznog štaba u Banja Luci, optuženom za genocid na području Bosanske Krajine.

Delegacija visokih funkcionera takozvane Autonomne regije Krajina (ARK), u kojoj su bili političari iz Banja Luke i Prijedora, posjetila je u ljeto 1992. Omarsku i tom je prilikom komandant logora Željko Mejakić, "na uobičajeni vojnički način raportirao najvažnijem članu te delegacije - Radoslavu Brdjaninu", svjedočio je Nusret Sivac koji je u to vrijeme bio zatočen u Omarskoj.

Kao predratni dopisnik TV Sarajeva, Sivac je, kako ističe, dobro poznavao važne ličnosti političkog života ARK i Prijedora. Brdjaninovo sudjenje treći je proces na kojem svjedoči o stanju u prijedorskim logorima u ljeto 1992. Na sudjenju Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku prijedorskog Kriznog štaba, Sivac je ranije svjedočio da je, uz Brdjanina, u toj delegaciji vidio i Stakića. Oba optuženika, medjutim, tvrde da nisu posjetili Omarsku i da nisu znali za zločine počinjene u logorima oko Prijedora. Sivac, medjutim, tvrdi da su logore "organizirale i vodile" kako prijedorska policija, tako i civilne vlasti tog grada.

Sivac je detaljno opisao julski dan '92., kada je večina zatočenika u rano jutro istjerana iz prostorija u kojima su boravili, nakon čega ih je pomoćnik komandanta logora Milorad Tadić, zvani "Brk", postrojio i uvježbavao da pjevaju četničke pjesme, dižu tri prsta u znak pozdrava delegaciji, kao i da skandiraju "ovo je Srbija".

"Oko podneva je stigla delegacija političara koji su se strašno smijali i zabavljali gledajući cijeli prizor. Nakon Mejakićevog raporta, obratio nam se Brdjanin, ali ja od silne dreke nisam čuo ni jednu riječ. Sve je to bilo jako ponižavajuće. Vrijedjali smo vlastitu nacionalnu pripadnost" - svjedočio je Sivac.

On je dodao da su zatočenici "izgledali jako bijedno: na nama su se vidjeli tragovi mučenja i zlostavljanja, a mnogi su bili polugoli i bez cipela jer su im stražari oteli stvari".

Medju članovima delegacije Sivac je prepoznao i Simu Drljaču, tadašnjeg načelnika prijedorske policije, Stojana Župljanina, načelnika policije ARK i Darka Mrdju, komandira "Interventnog voda" prijedorske policije. Svi su se oni, uz Brdjanina i Stakića, našli na haškim optužnicama: Drljača je ubijen odupirući se hapšenju, Župljanin je u bjegstvu, a Mrdja u pritvoru Tribunala čeka početak sudjenja za masakr na Korićanskim stijenama.

Po izlasku iz logora, Sivac je Brdjanina jednom prilikom vidio na banjalučkoj televiziji kada je optuženi čestitao prijedorskom Kriznom štabu na uspješno obavljenom "čišćenju" i dodao da će se "svim Turcima koji ostanu da žive na području ARK tresti gaće".

Brdjaninov branitelj John Ackerman/Džon Akerman pokušao je diskreditirati svjedoka insistirajući na detaljima Sivčevih izjava haškim istražiteljima koji se medjusobno ne podudaraju. Ackerman je najviše insistirao na tome da je svjedok 1994. izjavio kako je u Omarskoj vidio predsjednika ARK Voju Kuprešanina, a u izjavi iz 2001. je rekao da se radilo o Stojanu Župljaninu. "Kuprešanina i Župljanina nisam baš najbolje poznavao pa sam ih zamijenio, ali sam se i ispravio. Brdjanina sam dobro znao i dobro vidio u Omarskoj", odgovorio je svjedok.

Dijeljenje sadržaja