Emsud Garibović, jedan od dvanaestorice bivših zatočenika Trnopolja koji su preživjeli masakr na Korićanskim stijenama, svjedočio o zločinu koji već deset godina progoni lorda Ešdauna


Svjedočeći prošle sedmice na suđenju Radoslavu Brđaninu, bivšem predsjedniku Kriznog štaba Autonomne regije Krajina (ARK), visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Lord Ešdaun/Ashdown, je priznao da ga i danas progoni misao da je, 11. avgusta 1992., u logoru Trnopolje kraj Prijedora, "mogao da učini više" da bi spasao živote zatočenika koji su, nekoliko dana kasnije, završili u jednoj provaliji na planini Vlašić.

O zločinu koji već deset godina progoni lorda Ešdauna je, odmah poslije njega, svjedočio Emsud Garibović, jedan je od dvanaestorice muškaraca koji su, u avgustu '92., preživjeli masakr više od 200 bošnjačkih civila na planini Vlašić.

Garibović je u Trnopolju proveo tri mjeseca prije nego se, 21.augusta '92., uspio "prošvercati" u autobus jednog od dva konvoja sa više stotina zatočenika prijedorskih logora i civila iz okolnih sela, koji su pošli u pravcu Travnika, u "razmjenu".

Konvoji, praćeni policijskim vozilima, zaustavili su se na planini Vlašić. Tamo su ih, kako je rekao svjedok, dočekala dva prazna autobusa u koje su "zgurani" svi vojno sposobni muškarci. Ostali autobusi, puni žena, djece i staraca, nastavili su put ka Travniku.

"Nas su, u ta dva autobusa, odvezli do jednog šumskog puta na uzvisini Korićanske stijene. S jedne strane puta je bila ogromna provalija. Sjećam se čovjeka sa crvenom beretkom koji nam je rekao "Sada idete u razmjenu. Živi za žive, a mrtvi...zna se". Poredali su nas na rub provalije, a potom su pucali ljudima u leđa i gurali ih u provaliju koja se spuštala gotovo pod pravim kutom" rekao je Garibović.

Svjedok je imao sreću da ga neko gurne prije nego što je pogođen i jer je ispod mjesta na kojem je stajao strmina bila nešto blaža, tako da se izubijan, ali živ, dokotrljao do dna provalije.

"Preko mene su padali izmasakrirani ljudi, mrtvi i polumrtvi. Moj preživjeli prijatelj Bahrija i ja smo pobjegli i sakrili se u šumu. S mjesta masakra smo dugo mogli čuti jauke ljudi koji su ležali na dnu provalije" ispričao je svjedok.

Garibović i Bahrija su potom tri dana lutali šumom, dok nisu slučajno nabasali na srpske vojnike koji su ih, nakon zlostavljanja i pretnji da će ih zaklati, prebacili u komandu. U komandi su saslušani o tome što se dogodilo na Vlašiću, zatim su prebačeni u Skender Vakuf, a odatle u bolnicu u Banja Luku.

Ovo je, inače, bilo drugo - ali sigurno ne i posljednje – svjedočenje Emsuda Garibovića o masakru na Korićanskim stijenama. Prije toga je, u oktobru 2000, o istom događaju svjedočio na suđenju petorici optuženih za zločine u logoru Omarska. Slijedeći put Garibović će se u Hagu pojaviti na suđenju Darku Mrđi, zapovjedniku "Interventnog voda" specijalne policije iz Prijedora i - prema optužnici - čovjeku sa crvenom beretkom koji je zatočenicima, prije streljanja, rekao: "Sada idete u razmjenu: živi za žive a mrtvi... zna se!" Mrđu su juna ove godine u Prijedoru uhapsili pripadnici SFOR.(kraj)

Dijeljenje sadržaja