Na suđenju Radislavu Brđaninu, optuženom za genocid u Bosanskoj Krajini, lord Ashdown svjedočio o "okrutnim" i "neprihvatljivim" uvjetima u Manjači i Trnopolju koje je obišao u augustu 1992.


Paddy Ashdown/Pedi Ešdaun, sadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, je u augustu 1992. godine posjetio logore Manjaču i Trnopolje s namjerom da pomogne poboljšanju uvjeta za zatočenike. O tome je danas svjedočio na suđenju Radislavu Brđaninu, bivšem predsjedniku Kriznog štaba u Banja Luci, optuženom za genocid i progone nesrpskog stanovništva na području Bosanske krajine.

"Trnopolje je jedna od najužasnijih stvari koje sam vidio (u sukobima) na Balkanu", svjedočio je Ashdown koji je, kao vođa britanske Liberalno-demokratske stranke, na poziv Radovana Karadžića krenuo u misiju obilaska logora, sa željom da potakne tadašnje vlasti bosanskih Srba da poboljšaju uvjete u njima i pokrenu proces razmjene. U Trnopolju nisu držani samo muškarci već i "starci, žene, djeca, i ranjeni. Nije bilo vode.Ljudi su bili beznadežni i očajni", dodao je Ashdown.

Dan ranije je posjetio Manjaču, gdje su mu zatočenici rekli da su im uvjeti teški - da je nedovoljno hrane, da spavaju na zemlji, ali da ih ne ne muče i ne ubijaju u velikom broju, kao što je bio slučaj u Omarskoj i Keratermu, odakle je tih dana u Manjaču prebačeno oko 1400 ljudi. U pismu koje je nakon tog posjeta uputio Radovanu Karadžicu, Ashdown je ocijenio da "iako se uvjeti u Manjači poboljšavaju, još uvijek se radi o neprihvatljivoj situaciji". Posebno neprihvatljivim je smatrao to da su velika većina zatočenih - civili.

Trnopolje i Manjača nisu bili "logori za istrebljenje", kao što su bili Omarska i Keraterm ili logori iz Drugog svjetskog rata, ali se i dalje radilo o "neprihvatljivim" logorima, primijetio je Ashdown. Posjet Manjači on smatra "najboljim što je ikad učinio" jer vjeruje da je osigurao poboljšanje uvjeta i time spasio živote ljudi. Posjet Trnopolju, međutim, smatra svojom "najupitnijom" akcijom jer ga progoni pomisao da je mogao spriječiti da dio zatočenika, koji su kasnije protjerani preko planine Vlašić, bude ubijen.

U svom svjedočenju Ashdown nije spominjao optuženog Brđanina, niti se sreo s njim za spomenutog odlaska u Banja Luku. Uoči i u vrijeme posjeta logorima on se sreo s više drugih vojnih i političkih dužnosnika Republike Srpske, uključujući razgovor s Karadžićem na Palama. Srpske vlasti su, zaključio je Ashdown, znale da postojanje logora nije prihvatljivo i pod jakim međunarodnim pritiskom su u augustu 1992. počeli poboljšavati uvjete u kojima su držani zatočenici.

Ovo je, inače, treće svjedočenje Ashdowna pred Haškim tribunalom. Dosad je svjedočio na suđenju Tihomiru Blaškiću i Slobodanu Miloševiću. (kraj)

Dijeljenje sadržaja