U protuispitivanju svjedoka optužbe, Brđaninova odbrana izvodila dokaze o samovolji srpskih vlasti u Prijedoru. Kriznom štabu u Banja Luci slani su netočni izvještaji


Odbrana Radislava Brđanina, bivšeg predsjednika Kriznog štaba tzv. Autonomne regije Krajine, želi dokazati da optuženi nije odgovoran za zločine počinjene na području Prijedora, premda ga haška optužnica tereti za genocid i progone ne-srpskog stanovništva na cijelom području sjevero-zapadne Bosne.

"Članovi prijedorskog Kriznog štaba su ignorirali naređenja Kriznog štaba ARK i nadređenima u Banja Luci slali netočne izvještaje", navodi branitelj John Ackerman/Džon Akerman u nastojanju da dokaže da Brđanin nije naredio niti znao za zločine počinjene u Prijedoru i okolnim logorima nakon što je krajem aprila 1992. Krizni štab SDS preuzeo svu vlast u općini.

Tokom protuispitivanja svjedoka Mevludina Sejmenovića, bivšeg političara iz Prijedora, Ackerman je predočio više odluka prijedorskog Kriznog štaba kojima se otkazuje poslušnost regionalnom Kriznom štabu ARK, na čijem je čelu bio optuženi Brđanin. Te je dokumente, inače, tužiteljstvo priložilo kao dokazni materijal protiv bivšeg predstavnika prijedorskih civilnih vlasti dr. Milomira Stakića, kojem se također sudi pred tribunalom.

Brđaninov branitelj je dokazivao da je Krizni štab u Prijedoru djelovao "samoinicijativno", no svjedok je potvrdio samo da se među predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti u ARK vodila "borba za vlast."

Branitelj se posebno pozabavio izvještajem načelnika prijedorske policije, Sime Drljače, upućenom centru službe javne bezbjednosti u Banja Luci, u kojem se navodi da su nakon maja 1992. "predstavnici civilnih organa vlasti i SDS-a u Prijedoru uspostavili kontakte s predstavnicima muslimanskog i hrvatskog naroda u cilju postizanja sporazuma o miroljubivom i civiliziranom razoružavanju građana".

Svjedok Sejmenović je odgovorio kako u prijedorskoj općini nije bilo ni govora o "miroljubivom i civiliziranom razoružavanju", već se radilo o "žestokom oružanom napadu" na okolna muslimanska i hrvatska sela. U vezi sa Drljačinim navodima da je u Trnopolju organiziran "otvoreni prihvatni centar" kako bi se građani mogli "skloniti od ekstremista", svjedok je komentirao da se radilo o mjestu gdje su ljudi bili zatočeni protiv svoje volje. Svjedok je time, zapravo, potvrdio da Drljačin izvještaj ide u prilog tvrdnji Brđaninove obrane da su u Banja Luku stizali "netočni izvještaji" iz Prijedora, tako da regionalni Krizni štab nije mogao znati što se tamo događa.

Ackerman je potom naveo podatak da je TV predajnik na Kozari zauzela jedna srpska paravojna formacija 1. augusta 1991. godine, kad Autonomna regija Krajina još nije ni postojala. To, po obrani, dokazuje da odluku o preuzimanju TV predajnika nije mogao donijeti Brđaninov Krizni štab u Banja Luci, budući da je ARK ustanovljena tek u septembru te godine. Sejmenović je, međutim, podsjetio branitelja da je Autonomna regija Krajina nastala preimenovanjem već postojeće Zajednice srpskih općina Bosanske krajine, čija je Skupština i ranije donosila važne odluke. Potpredsjednik te Skupštine bio je Radoslav Brđanin. (kraj)

Dijeljenje sadržaja