Slučaj Randal raspravljan pred Žalbenim vijećem Tribunala. Da li je u većem javnom interesu zaštiti rad novinara ili kazniti zločine?


"Slučaj Randal", odnosno pitanje mogu li novinari, i pod kojim uvjetima, biti prisiljeni da svjedoče pred međunarodnim sudovima, ponovno je danas razmatrano pred Haškim tribunalom, ovog puta pred Žalbenim vijećem.

Džonatan/Jonathan Randal je bivši dopisnik Vašington/Washington Posta koji je u postupku protiv Radislava Brđanina (optuženog za genocid u Bosanskoj Krajini) trebao svjedočiti o svom razgovoru s optuženikom, o kojemu je 1993. napisao članak za svoje novine. Međutim, Randal je odbio doći pred Tribunal pozivajući se na "principijelno" pravo novinara da odbije svjedočiti u sudskim postupcima.

To vrlo široko pitanje našlo se pred prvostupanjskim, a sada i Žalbenim vijećem, nakon jedne gotovo rutinske geste sudskog vijeća - ono je naime odlučilo pozvati Randala na klupu za svjedoke nakon što je Brđaninova obrana najavila da ne prihvaća navode iz njegovog članka kojeg su tužitelji željeli uvesti kao dokaz o Brđaninovoj ulozi u etničkom čišćenju.

Problem vjerodostojnosti Randalovog članka možda će biti razriješen između obrane i optužbe. Naime, Brđaninov advokat Džon Akerman/John Ackerman je dao neformalne izjave izvan sudnice da Randalov članak smatra točnim, a tužiteljica Džoana/Joana Korner je najavila da u slučaju da to postane formalni stav obrane neće trebati Randalovo svjedočenje. Međutim, pred Žalbenim vijećem je ostao zahtjev da se izjasni o lavini pravnih argumenata o pravu novinara na imunitet pred sudovima koje su, nakon upućivanja tribunalovog naloga američkom novinaru, pokrenuli njegovi pravni zastupnici te amici curiae (tzv. prijatelji suda) koji su nastupili u ime 34 medija i novinarskih udruženja širom svijeta.

U maju su ti argumenti izneseni prvostupanjskom vijeću koje vodi postupak protiv Brđanina i generala Momira Talića. Priznajući da je rad ratnih reportera od neizmjerne važnosti i da je bio važna poluga u stvaranju međunarodnih tribunala, Vijeće je ipak odbacilo tvrdnje Randalovih zastupnika da bi prisiljavanje novinara da svjedoče pred sudom ugrozilo njihov budući rad u zonama sukoba i pristup informacijama. "Novinari ne mogu očekivati da nitko neće provjeravati i ispitivati njihove izvještaje", upozorilo je Vijeće.

Randalov pravni tim tada se obratio Žalbenom vijeću tražeći da ono zaštiti novinare i uvede posebna pravila o njihovom svjedočenju pred sudom. Zatraženo je da se jasno definira da se novinar može prisiliti na svjedočenje samo ako je on jedini izvor informacija o događaju koji je od ključne važnosti za sudski postupak. Jasno definiranim pravilima bi se sačuvao neutralni status reportera, rekao je Randalov advokat Robinson, dodajući da bi u suprotnom novinari mogli biti unaprijed gledani kao "špijuni" koji rade za međunarodne institucije.

Tužiteljica Korner koja traži Randalovo svjedočenje smatra, međutim, da sud ne može novinarima dati privilegije koje nisu dobile druge organizacije i pojedinci. Slučaj Međunarodnog Komiteta Crvenog križa (ICRC) - kojemu je Tribunal priznao pravo da ne otkriva informacije prikupljene tokom svojih misija - tužiteljica smatra opravdanim izuzetkom. Ona dodaje da će političari, u svakom slučaju, uvijek htjeti davati izjave novinarima jer je to način da šire svoju propagandu.

I dok Randalovi zastupnici upozoravaju da je u javnom interesu zaštititi rad novinara, tužiteljica odgovara kako je u javnom interesu i utvrđivanje istine pred sudom i kažnjavanje zločina te podsjeća da je pred Tribunalom dosad dobrovoljno svjedočilo više novinara, kojima se nije ništa dogodilo.

Žalbeno vijeće, kojim predsjedava predsjednik tribunala Klod Žorda/Claude Jorda, naknadno će objaviti svoje zaključke o slučaju Randal.

Dijeljenje sadržaja