Odluka Raspravnog vijeća o zahtjevu "Vašington posta" da se njegov bivši novinar Džonatan Randal izuzme od obaveze da svjedoči pred Haškim tribunalom Prvom odlukom ove vrste jednog međunarodnog suda uspostavljen presedan koji će imati značaja i za budući stalni Međunarodni krivični sud


Nijedan novinar ne može očekivati da njegov izvještaj, nakon što je objavljen, niko neće provjeravati ili novinara ispitivati o objavljenim navodima. Ovo se kaže u odluci sudskog vijeća u slučaju penzioniranog američkog novinara Džonatana/Johnatana Randala, koji će, usprkos oštrom protivljenju "Vašington posta"/"Washington Post", ipak morati svjedočiti pred vijećem o interviewu koji je 1993. napravio sa Radoslavom Brđaninom.

"Vijeće ne vidi kako bi objektivnost i neovisnost novinara mogli biti umanjeni ili ugroženi ako ih se pozove da svjedoče na sudu, posebno u slučajevima kada su njihovi nalazi već objavljeni," kaže se u odluci. Osim toga, smatraju suci, "nema nikakvih naznaka da bi Randal, u slučaju da bude primoran svjedočiti, bio izložen riziku od fizičke ili bilo kakve druge ugroženosti.

Međutim, Randal, a posebno njegov bivši poslodavac Washington Post, smatraju drugačije. Naime, nakon što je tužiteljstvo, u februaru, zatražilo od sudija da Randalu upute poziv za svjedočenje pod prijetnjom kazne, Washington Post je angažirao britanskog branitelja, Džefri/Geoffrey Robertsona, koji je na raspravi u maju ove godine pokušao uvjeriti vijeće da povuče poziv. Navodeći da je i Haški tribunal osnovan nakon što su novinski izvještaji iz sukoba u BiH primorali Vijeće sigurnosti na formiranje suda za ratne zločine, Robertson je zaključio da "zakon treba zaštiti novinare od svjedočenja koje ne žele dati", jer bi, u suprotnom, rad novinara u zonama konflikta bio mnogo opasniji, ako ne i nemoguć.

"Novinare treba primorati na svjedočenje samo ako je njihov iskaz od ključne važnosti za dokazivanje krivice optuženog, ili ako se informacija koju nudi novinar ne može dobiti na drugom mjestu," zaključio je Robertson. Po njegovom mišljenju, pošto je Randal sa Brđaninom razgovarao preko prevoditelja, informacije koje on može dati nisu iz prve ruke, te zbog toga ne mogu dokazivati krivicu optuženog.

U svojoj odluci vijeće, kojim je predsjedavao maltežanin Karmel/Carmel Agius, odbacuje ovu argumentaciju, navodeći da se razgovori preko prevoditelja smatraju relevantnim dokaznim materijalom. U odluci se također kaže da "ne može biti sumnje da su navedene Brđaninove izjave, ako se dokaže njihova istinitost, značajne za dokazivanje navoda optužnice", ali je značajno i da obrana optuženog Brđanina, koji spori navode iz Randalovog teksta, bude u prilici protuispitati svjedoka. Vijeće također u potpunosti odbacuje Randalove tvrdnje da bi novinari trebali biti izuzeti od prisilnog svjedočenja radi zaštite slobode govora i zaključuje da u ovom slučaju ne može biti govora o ključnom problemu zaštite tajnosti novinarskih izvora", na kojem se bazira sloboda medija.

Dijeljenje sadržaja