U uvodnoj reči na početku sudjenja Naseru Oriću, tužilac je optuženog opisao kao “gospodara rata: vrhovnog vojnog poglavara koji ima i civilnu vlast i koji nije nikome odgovoran”


Slučaj Nasera Orića, kome je danas počelo sudjenje pred Haškim tribunalom, tužilac je na početku svoje uvodne reči opisao kao “predmet o mladom telohranitelju, policajcu i vojnom zapovedniku... koji je postao gospodar rata.” Ukazujući da je, u periodu na koji se odnosi optužnica, Orić “imao neospornu vojnu vlast i neospornu političku moć u Srebrenici”, tužilac Jan Vuben/Wubben je “gospodara rata” definisao kao “vrhovnog vojnog poglavara koji ima i civilnu vlast i koji nije nikome odgovoran.”

Kršenje zakona i običaja ratovanja za koje se Orić tereti u šest tačaka optužnice je, po tužiocu, bio “svestan izbor” optuženog koji mu je služio u ostvarivanje njegovih ciljeva. A cilj mu je, tvrdi tužilac, bio da područje Srebrenice “očisti” od preostalih Srba, i to na takav način da otkloni mogućnost njihovog povratka na te prostore. To je postizano tako što su srpska sela u enklavi, nakon vojnog napada i zauzimanja, bila najpre sistematski pljačkana, a zatim temeljito paljena i razarana. Tužilaštvo će, najavio je Vuben, prezentirati dokaze da je Orić naredio svojim vojnicima da ne pale sela dok ih ne opljačkaju, ili da ih ne pale prvog dana po zauzimanju... kako bi imali gde da prenoće. Za Orića, tvrdi tužilac, “pljačka nije bila ratni zločin, već ratna politika.”

Osim za pljačku i bezobzirno razaranje sela i naselja, Orić se tereti i za ubistvo sedam zarobljenih bosanskih Srba zatočenih izmedju juna 1992. i marta 1993. u policijskoj stanici u Srebrenici, kao i za okrutno postupanje sa zatočenicima. Orić je, tvrdi tužilac, znao da vojnici koji su bili pod njegovom komandom zlostavljaju i teško premlaćuju zatvorenike, ponekad i do smrti, ali nije učinio ništa da bi sprečio potčinjene u vršenju zločina ili iz zbog toga kaznio.

Najavljujući da će za optužbu, pored bosanskih Srba - preživelih žrtava zločina opisanih u optužnici – svedočiti i bosanski Muslimani koji se nisu slagali sa Orićevom politikom i delovanjem i koji su zbog toga podnosili ostavke, tužilac je citirao i jedan dokument Komande II Korpusa Armije BiH iz maja 1992. U njemu se komandantima potčinjenih jedinica naredjuje da spreče pljačku i paljenje imovine, zabranjuju svi oblici fizičkog zlostavljanja i masakriranja civilnog stanovništva i nalaže da se sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima postupa humano i korektno, u duhu Ženevskih konvencija i zakona ratovanja. Orić se, tvrdi tužilac, oglušio o to i slična naredjenja nadredjene komande, opredeljujući se da zakone ratovanja “poštuje samo onda kada smatra da to njemu odgovara.”

Nakon tužiočeve, počela je uvodna reč odbrane Nasera Orića.

Dijeljenje sadržaja