Svedoci odbrane generala Pavla Strugara, optuženog za granatiranje Dubrovnika u decembru 1991., tvrde da su hrvatske strane minobačačima i drugim orudjima otvarale vatru iz Starog grada.


Sa položaja JNA na brdu Žarkovica, udaljenog oko 2.500 metara od dubrovačkog Starog grada, penzionisani kapetan fregate Jovan Drljan je 6. decembra 1991., kako tvrdi, video dvojicu ljudi koji su iz haustora kuće na južnoj strani Straduna izvukli minobacač na glavnu ulicu, ispalili granatu i odmah se, sa minobacačem, povukli natrag kroz kapiju. Artiljerija JNA je, dodao je Drljan, uzvratila preciznom paljbom na položaj sa kojeg je ispaljena granata, odnosno na Stradun.

Svedočenjem kapetana Drljana i drugih oficira bivše JNA koji su učestvovali u Dubrovačkoj operaciji krajem 1991. odbrana generala Pavla Strugara nastoji da dokaže da su hrvatske snage koristile Stari grad za oružane provokacije i napade, čime su grad pod zaštitom UNESCO pretvorile u “legitimnu vojnu metu.” Pored minobacača iz haustora, Drljan je tog dana, kako tvrdi, u nekoliko navrata video bljesak iza Orlandovog stuba, takodje na Stradunu. Bljesak je, po njemu, bio rezultat “otvaranja vatre iz nekog orudja”, ali on nije bio u stanju da vidi o kakvom se orudju radi.

U unakrsnom ispitivanju, tužilaštvo je nastrojalo da ospori Drljanove tvrdnje o paljbi iz Starog grada, pozivajući se pored ostalog i na ratni dnevnik isturenog komandnog mesta JNA u Kuparima, u kojem nema zabeleški o dejstvima hrvatskih snaga iz pravca Dubrovnika 6. decembra 1991.

Tužilaštvo je u nekoliko navrata protestovalo zbog “zasede” koju mu je ovim svedokom postavila odbrana. Naime, u pisanom sažetku svedočenja Jovana Drljana, koji je odbrana u skladu sa pravilima postupka dužna da obelodani optužbi, nema ni pomena o minobacaču na Stradunu i bljesku iza Orlandovog stuba. Odbrana je priznala da je “pogrešila” što je propustila da obelodani te detalje, pravdajući se da je pripremni razgovor sa svedokom obavljen dan pre nego što se on pojavio pred sudom. Mada je, kako je napomenuo predsedavajući sudija Parker, moglo da isključi iskaz ovog svedoka, veće ga je prihvatilo u dokaze uz ukor odbrani da ubuduće ranije priprema svoje svedoke i tužilaštvu na vreme obelodanjuje sadržaj njihovog svedočenja.

Dijeljenje sadržaja