Na suđenju bivšim čelnicima policije bosanskih Srba tužilaštvo tvrdi da nije bilo stvarnog zalaganja da se 1992. godine u Doboju iz sastava rezervne policije izbace "ološ i ubice"

U nastavku unakrsnog ispitivanja, tužiteljica Korner je danas Andriju Bjeloševića, bivšeg načelnika centra službi bezbednosti u Doboju, ispitivala o hapšenjima i zlostavljanjima Muslimana i Hrvata tokom 1992. godine. Bjeloševiću je to bio dvanaesti dan svedočenja na poziv odbrane prvog ministra policije bosanskih Srba Miće Stanišića, koji se sa Stojanom Župljaninom tereti za zločine nad nesrbima počinjene 1992. godine u 20 bosansko-hercegovačkih opština.

Osporavajući svedokove tvrdnje iz glavnog ispitivanja da je sprovodio naredbe ministra Stanišića da se iz redova policije izbace pojedinci sa krivičnim dosijeom, tužiteljica je pokazala spisak ranjenih policajaca iz novembra 1992. godine na kojem se nalazi ime Nikole Jorgića zvanog "Joja". Njega je 1997. godine sud u Dizeldorfu/Düsseldorf proglasio krivim za genocid i osudio na kaznu doživotnog zatvora zbog zločina počinjenih 1992. godine na području Doboja. Svedok kaže da je Joja bio u sastavu rezervne policije na osnovu stare naredbe republičkog MUP kojom se pripadnici TO stavljaju pod nadležnost policije i da je zbog toga protestovao kod načelnika lokalne policije Obrena Petrovića.

Na insistiranje tužiteljice da se nije istinski zalagao da ukloni Jorgića za kojeg je "znao da je ubica" i sličnu "ološ i ubice" iz redova policije, svedok tvrdi da nije lično mogao da istražuje već je morao da se oslanja na izveštaje načelnika stanica da je "prečišćavanje" redova policije završeno. Međutim, kaže Bjelošević, tek krajem godine inspektori ministarstva utvrdili su da u rezervnom sastavu ima pripadnika sa krivičnim dosijeima.

Mada je bio na čelu policije dobojske regije, svedok tvrdi da 1992. godine nije mnogo znao o privođenjima i zlostavljanjima Hrvata i Muslimana, čak ni poznatijih građana. Iako je potpisao krivičnu prijavu protiv Joze Mandića, predsednika lokalnog odbora HDZ koji je tada imao 71 godinu, svedok kaže da se ne seća da je video njegovo ime, jer "možda nije ni čitao" kada je potpisivao prijavu. Na snimku razmene zatvorenika iz septembra '92. godine koji je tužiteljica prikazala, Mandić kaže da je proveo 125 dana u zatvoru, gde su ih prebijali paravojska i policija. O hapšenju i smrti penzionisanog načelnika lokalne policije, Hrvata Karla Grgića, svedok tvrdi da nije znao ništa sve dok ga Grgićev brat nije zamolio da se raspita. Tada je, kaže, saznao je da je Grgić nakon što je iz zatvora prebačen u bolnicu uspeo da pobegne, a kasnije je čuo "neproverene glasine" da je ubijen. Tužiteljica pak tvrdi da je pripadnik službe bezbednosti Predrag Radulović informisao Bjeloševića o ubistvu Grgića. Za zatočenika Iliju Tipuru, takođe bivšeg policajca, koji je nakon prebijanja u zatvoru preminuo u banjalučkoj bolnici, svedok kaže da zna da je umro u bolnici, ali ne zna razloge. Dodao je i da je "pogrešio ko god ga je privodio".

Sredinom juna Bjelošević je izdao naredbu kojom zabranjuje zlostavljanje pritvorenika i zatvorenika u zgradi policije i zatvora pošto mu je "neko rekao" da se to dešava. Ipak odbacio je navode sadašnjeg gradonačelnika i bivšeg šefa dobojske policije Obrena Petrovića, koji je svedočeći za optužburekao da je Bjelošević u svojoj kancelariji mogao da čuje zvuke zlostavljanja zatočenika. Svedok tvrdi da nikada nije čuo krike onih koji su prebijani i a da je samo jednom video grupu naoružanih ljudi koji su primorali privedene Hrvate da pevaju neke pesme. Tada je, kaže, oslobodio privedene i izbacio naoružane ljude iz zgrade policije.

Andrija Bjelošević bi početkom sledeće sedmice trebalo da završi svoj maratonski iskaz.

Dijeljenje sadržaja