Svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću bivši direktor Državne bolnice u Sarajevu dr. Bakir Nakaš je rekao da je Državna bolnica u Sarajevu bilo toliko izrešetana mecima i granatama da su je stranci zvali "bolnica švajcarski sir"…


Dr. Bakir Nakaš je na suđenju Radovanu Karadžiću ponovio ono što je rekao u prethodnim iskazima na suđenjima generalima Stanisalvu Galiću, Dragomiru Miloševiću i Momčilu Perišiću – da su granate i snajperski hici kojima je gađana Državna bolnica u Sarajevu stizali sa položaja snaga bosanskih Srba koje su grad držale u okruženju.

Tužilac je u glavnom ispitivanju u dokaze uveo svjedokovu pisanu izjavu zasnovanu na njegovim prethodnim svjedočenjima o snajperskom djelovanju i granatiranju Državne bolnice, kao i efektima koje je to imalo na osoblje bolnice i pacijente, uglavnom civilne žrtve. Južna strana bolnice je, prema riječima dr. Nakaša, bila najviše izložena vatri i toliko izbušena mecima i granatama da su je stranci nazivali "bolnica švajcarski sir".

Dr. Nakaš je precizirao da je južna fasada bolnice bila okrenuta prema položajima VRS na Vracama i padinama Trebevića. Iz same bolnice se, prema svjedoku, ponekad moglo vidjeti i mjesto ispaljenja projektila iza kojeg su ostajali tragovi dima. Činilo mu se da su Srbi željeli uništiti vitalne dijelove bolnice jer su, kako je objasnio, granate najčešće bile usmjerene prema dijelovima zgrade gdje se nalaze nosivi stubovi, kao i na operativni blok i tehničke kapacitete bolnice.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju svjedokove tvrdnje nonšalantno svrstao u kategoriju "rekla – kazala". On je, između ostalog, tvrdio da su "muslimanske snage" otvarale paljbu na Državnu bolnicu dok su se u njoj još nalazile snage JNA. Vatra je, prema Karadžiću, otvarana sa džamije "Magribija" gdje se navodno nalazilo skladište oružja, kao i sa obližnjih Unisovih nebodera, dok su "Zelene beretke", HOS, policija i druge "muslimanske snage" bile su raspoređene u neposrednoj blizini bolnice.

Karadžić je uz pomoć pisanih izjava bivših uposlenika vojne bolnice farmaceutkinje Vesne Pagon, čistačice Nade Šehovac i upravnika Tomislava Taušana nastojao dovesti u pitanje kredibilitet svjedoka. Pagon je Nakaša optužila da je "islamski fundamentalista", Šehovac da ju je zbog nacionalne netrpeljivosti premjestio na drugo radno mjesto, dok je Taušan tvrdio da je bolnica do povlačenja JNA 10. maja 1992. bila u okruženju muslimanskih snaga i da je vidio kako se u džamiju "Magribija" najprije dovozi a potom dijeli oružje.

Dr. Nakaš je odbacio sve optužbe na svoj račun kao lažne navodeći, između ostalog, da se deklariše kao ateista i da nije član ni jedne partije, pa ni SDA.

Citirajući intervju svjedoka u magazinu "Dani" Karadžić je uz smijeh primijetio kako je ratna bolnica bila "nepresušni izvor smiješnih i neobičnih priča", navodeći Nakašev opis dječaka koji je doskakutao do bolnice na jednoj nozi, držeći u rukama drugu nogu raznesenu u eksploziji granate. Dr. Nakaš je rekao da ga vrijeđa izjava optuženog da je to smiješno i ponovio da je to lično vidio i da je priča "potpuno istinita". Dodao je da se ranjeni dječak oporavio, da mu je noga spašena i da i danas živi u Sarajevu.

Nakon Nakaša, tužilac je na klupu za svjedoke izveo Almu Mulaosmanović Čehajić koja je 27. februara 1995. godine ranjena u tramvaju snajperskim hicima ispaljenim sa teritorije pod kontrolom VRS. O tom incidentu u kojem je ranjeno još nekoliko ljudi ona je prethodno svjedočila na suđenjima generalima Dragomiru Miloševiću i Momčilu Perišiću. Njen iskaz se nastavlja sutra.

Fotografije