Svjedok suda, Slavko Budimir, smatra da je odluka o formiranju logora Omarska, Keraterm i Trnopolje mogla biti donesena u "neslužbenim razgovorima" dr Stakića s predstavnicima vojnih i policijskih vlasti Prijedora i s predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem


Radi što preciznijeg utvrdjivanja odgovornosti prijedorskog Kriznog štaba i njegovog nekadašnjeg predsjednika dr Milomira Stakića za zločine počinjene u opštini Prijedor 1992. godine, sudsko vijeće je na klupu za svjedoke pozvalo Stakićevog bivšeg saradnika, nekadašnjeg sekretara za narodnu obranu i člana Kriznog štaba Slavka Budimira.

Ispitivajući svjedoka, predsjedavajući sudija Wolfgang Schomburg/Volfgang Šomburg posebno se koncentrisao na činjenice vezane za osnivanje i upravljanje prijedorskim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. U proljeće i ljeto 1992. godine u tim logorima su, prema optužnici, stradale hiljade Bošnjaka i Hrvata.

Slavko Budimir je tvrdio da "istražni i prihvatni centri" Omarska, Keraterm i Trnopolje nisu bili u nadležnosti Kriznog štaba, te da su se samo jednom našli na dnevnom redu sjednice - krajem septembra 1992. – kada je razmatran zahtjev Medjunarodnog crvenog krsta da se odredjeni broj zatočenika pusti na slobodu.

Predsjedavajući sudac je svjedoku predočio nekoliko dokumenata Kriznog štaba, prijedorske Stanice javne bezbjednosti i njoj nadredjenog Centra javne bezbjednosti u Banja Luci, u kojima je opštinski Krizni štab naveden kao glavni nosilac svih odluka vezanih uz takozvane "istražne i prihvatne centre".

Budimir nije osporavao vjerodostojnost predočenih dokumenata, ali je rekao da na sjednicama nikada nije vidio niti jedan od njih. Tvrdio je da su logore formirali vojska i policija i da su njima upravljali potpuno nezavisno od civilnih vlasti.

Nakon što mu je sudac Schomburg pokazao video snimak Stakićevog razgovora s jednim stranim novinarom, u kojem predsjednik opštine izjavljuje da su "Omarska, Keraterm i Trnopolje formirani po odluci civilne vlasti u Prijedoru" - kao reakcija na "ekstreme SDA i HDZ koji su počeli ubijati pripadnike vojske i policije" - Budimir je pretpostavio da je odluka o formiranju logora mogla biti donesena jedino van sjednice Kriznog štaba, prilikom Stakićevih "privatnih kontakata" sa načelnikom policije Simom Drljačom, pukovnikom Vladimirom Arsićem, predsjednikom općinskog Izvršnog odbora dr Milanom Kovačevićem i predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem.

Dr Milomir Stakić je optužen za genocid i druge zločine počinjene 1992. nad nesrpskim stanovništvom Prijedora. Tužiteljstvo je dokazivalo da su prijedorske logore formirale općinske civilne vlasti te da je optuženi, zajedno s dr Milanom Kovačevićem, odgovoran za zločine koji su u njima počinjeni.

Stakićeva odbrana, medjutim, tvrdi da su za logore odgovorne vojne i policijske vlasti na čelu s Vladimirom Arsićem i Simom Drljačom. Odbrana dokazuje da su vojska i policija, 30. aprila, preuzele vlast u Prijedoru te da predsjednik Kriznog štaba nije mogao utjecati na odluke vojnih i policijskih zapovjednika.

Bivši sekretar Narodne obrane, Slavko Budimir, je tvrdio da se Stakić često družio s Drljačom, Kovačevićem i Arsićem, a da mu je predsjednik Karadžić, "linijom rukovodjenja i subordinacije", dostavljao razne dokumente poput, kako je rekao, naredjenja o formiranju Kriznog štaba u opštini Prijedor i uputstava o njegovom načinu rada. Radovan Karadžić, koji je još uvijek u bjegstvu, optužen je za genocid i druge zločine u nadležnosti Haškog tribunala, počinjene na teritoriji BiH. Simo Drljača i dr Milan Kovačević optuženi su zajedno s Milomirom Stakićem. Drljača se opirao hapšenju i poginuo u okršaju sa britanskim komandosima 1997. Dr Kovačević je iste godine uhapšen, ali je dva tjedna nakon početka sudjenja 1998. umro u pritvoru Tribunala od srčanog napada.

Dijeljenje sadržaja