Bivši članovi Kriznog štaba Prijedor tvrde da su vojska i policija "prebacivale odgovornost" na civilne vlasti u opštini


Zapovjednici vojnih i policijskih snaga u Prijedoru, "zloupotrebljavali su opštinski Krizni štab" kako bi prikrili vlastite zločine počinjene tokom 1992. nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom opštine, tvrdi svjedok suda Ranko Travar, nekadašnji član Kriznog štaba Prijedor.

Na sudjenju bivšem predsjedniku prijedorskog Kriznog štaba, Milomiru Stakiću, Travar je tvrdio da su pripadnici vojske i policije pljačkali, ubijali i zlostavljali nesrpsko stanovništvo u gradu, okolnim selima i u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Prema vojnim i policijskim izvještajima, koje je sudsko vijeće predočilo svjedoku, pukovnik Vladimir Arsić i načelnik policije Simo Drljača, pozivali su se na odluke Kriznog štaba za koje svjedok tvrdi da "nikada nisu donesene". Travar smatra da su Arsić i Drljača "prebacivali odgovornost na Krizni štab iako on nije imao nikakav utjecaj na vojsku i policiju".

Ranka Travara, bivšeg opštinskog sekretara za budžet i finansije i bliskog saradnika dr Milomira Stakića, optuženog za genocid i druge zločine, na klupu za svjedoke je pozvalo sudsko vijeće.

Stakićeva odbrana nastoji da dokaže da predsjednik Kriznog štaba nije znao za zločine vojnih i policijskih snaga, dok tužiteljstvo tvrdi da je predsjednik opštine suradjivao sa zapovjednicima vojske i policije te da je direktno odgovoran za formiranje logora u kojima su, u proljeće i ljeto 1992., stradale hiljade prijedorskih Bošnjaka i Hrvata.

Travar, medjutim, tvrdi da na sjednicama Kriznog štaba "nisu raspravljali o logorima". Od vojske i policije se, tvrdi dalje, nisu mogle dobiti informacije o sigurnosnoj situaciji u opštini, te bi svako raspitivanje o dogadjajima vezanim za logore završilo grubim odgovorom Sime Drljače kako civilne vlasti trebaju da "gledaju svoja posla".

Ipak, svjedok se prisjetio da je Krizni štab u nekoliko navrata razmatrao "pitanja vezana za pljačku i razaranje u opštini". U nastojanju da se spriječi daljnja pljačka, rekao je, donijeta je odluka da se sva napuštena imovina proglasi državnom. Ukrajinski sudija Vasilenko je, na to,
primijetio da je "svako prisvajanje imovine bez pristanka vlasnika ilegalno" i da otežava povratak gradjana - uglavnom Bošnjaka i Hrvata - koji su napustili Prijedor. Svjedok se složio da takav potez, u najmanju ruku, nije bio pravičan, ali je tvrdio da je konfiscirana imovina sačuvana u većoj mjeri nego ona koja je "ostala napuštena".

Tužitelj Nikolas Kumdjan/Nicholas Koumjian je tvrdio da su iz opštinskog budžeta, za koji je Ranko Travar bio zadužen, finansirane sve potrebe logorskih stražara, kao i prijevoz zatočenika u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje. Svjedok se, medjutim, ne sjeća svih zahtjeva za "nadoknadu troškova" koje su godine '92. raznim privrednim i komunalnim poduzećima napravile vojska i policija. Privrednici su, kako je dodao, od opštinskih vlasti
"tražili pomoć kako bi privreda, uključujući i gradski prijevoz, mogla koliko-toliko da funkcionira".

Travar je, takodjer, istakao da opštinski Krizni štab nije sam donosio bitne odluke, već je usvajao i sprovodio "odluke državnog vrha." Predsjednik Kriznog štaba, kako je rekao, direktno je bio podredjen predsjedniku Kriznog štaba takozvane Autonomne regije Krajina (ARK), Radoslavu Brdjaninu, a takodjer i predsjedniku republičke skupštine Momčilu Krajišniku i predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću. Naglasio je da "o odlukama Kriznog štaba ARK i odlukama predsjedništva nije bilo rasprave. Usvajane su automatski".

Ovu trojicu predstavnika "viših vlasti" tužiteljstvo Haškog tribunala optužilo je za genocid i druge ratne zločine. Proces protiv Brdjanina je u toku, Krajišnik čeka na početak sudjenja zakazan za 12. maj 2003., dok je Radovan Karadžić i dalje u bjegstvu.

Dijeljenje sadržaja