Home



KAKO JE VRS NABAVLJALA ORUŽJE I MUNICIJU?




Bivši ministar odbrane RS Dušan Kovačević tvrdi da je Glavni štab VRS bio nadležan za izdavanje oružja i municije iz pozadinskih baza, a da je namenska industrija u RS bila pod kontrolom ministarstva industrije. O upadima u fabriku Pretis i "donacijama" bogatih privatnika

Dušan Kovačević, svjedok odbrane Momčila PerišićaDušan Kovačević, svjedok odbrane Momčila Perišića

Dušan Kovačević, svedok odbrane bivšeg načelnika Generalštaba VJ Momčila Perišića je u februaru 1992. godine imenovan za pomoćnika komandanta Druge vojne oblasti bivše JNA za logistiku a potom je u septembru postavljen za referenta u Odeljenju za pozadinu Glavnog štaba VRS. Na toj poziciji je ostao do januara 1993. godine kada ga je predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić postavio na dužnost ministra odbrane.

Svedočenjem Kovačevića, odbrana nastoji da pobije optužbe da je Perišić, kao načelnik Generalštaba VJ, pružao logističku podršku Vojsci Republike Srpske i Srpskoj vojsci Krajine. Time je, po tužilaštvu, "značajno doprineo" zločinima koje su pripadnici tih vojski počinili u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici.

Kovačević je danas rekao da je, nakon formiranja VRS, Glavni štab direktno komandovao pozadinskim bazama i remontnim zavodima. To je, po svedoku, značilo da je "samo Glavni štab VRS" mogao da naredi pozadinskim bazama da izdaju sredstva jedinicama VRS. S druge strane, namenska proizvodnja je bila u nadležnosti ministarstva industrije a ministarstvo odbrane je imalo ovlašćenja da sa tim preduzećima sklapa ugovore i naručuje sredstva za VRS. Jedinice su, takođe, samostalno uzimale sredstva iz fabrike Pretis i to tako što bi "jedan vod upao u fabriku, zauzeo liniju proizvodnje i čekao finalni proizvod koji su potom nosili sa sobom". Bosanski Srbi su se, rekao je Kovačević, oslanjali i na "donatore" - bogate privatnike" - kojima je "vlast nalagala da se bave nabavkom raznih roba" za VRS.

Branilac generala Perišića je u prvom delu ispitivanja postavljao pitanja koja su, po njemu, "izuzetno značajna za predmet" a odnose se na "masakr u Dobrovoljačkoj ulici" 3. maja 1992. Kovačević kaže da je "ekstremno muslimansko rukovodstvo" želelo rat pa su, nezadovoljni odlukom Alije Izetbegovića da potpiše Lisabonski sporazum, odlučili da ga ubiju i za to optuže JNA. Nakon što je Izetbegović, po povratku sa pregovora, sleteo na aerodrom u Sarajevu, komandant Druge vojne oblasti Kukanjac ga je priveo i pokušao je da u pregovorima obezbedi da JNA nesmetano napusti zgradu komande. Narednog dana, kolona od oko 20 vozila u kojoj se nalazio i Izetbegović je presečena i zaustavljena u Dobrovoljačkoj ulici, "napadači su pripadnicima JNA oduzeli lično naoružanje", počeli su da ih "tuku kundacima, obaraju na asfalt i pucaju u njih". Kovačević je odbio da izađe iz sanitetskog vozila u kojem se nalazio nakon čega je "jedan od napadača sasuo rafal" u oficira u istim kolima čiji su se "mozak i krv razlili", tvrdi svedok, po njegovom licu. Sanitetsko vozilo je zatim krenulo ka vojnoj bolnici ali su upali u unakrsnu vatru u kojoj je Kovačević lakše ranjen.

Svedočenje Dušana Kovačevića biće nastavljeno sutra.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 461

"TAKO JE, PREDSJEDNIČE": Visoki stepen saglasnosti Karadžića i Mandića
POKVARENI TELEFONI: Da li je general Tolimir lagao generala Nikolaja
RIJEČNIK ETNIČKOG ČIŠĆENJA: Deportacija se prevodi kao "slobodan protok stanovništva"
ZAVRŠNE RIJEČI: Tužilac traži najmanje 35 godina zatvora za generala Đorđevića
NEVINOST BEZ ZAŠTITE: Milan Lukić optužuje višegradske moćnike