Dvadeseti dan svjedočenja generala Tihomira Blaškića

Optužen po načelu zapovjedne odgovornosti za zločine HVO nad Bošnjacima u Srednjoj Bosni, general Tihomir Blaškić u svom svjedočenju pred haškim Tribunalom naglašava "veliku količinu svoje zapovjedne nemoći." Tek u drugoj polovici 1993. Blaškić je, kako tvrdi, uspio da, bar do određene mjere, podredi jedinice koje nisu bile pod njegovom direktnom komandom, ali su bile i borbeno i kriminalno vrlo aktivne.

Prema shemama zapovjedne strukture HVO, koje je predočila obrana, vojna policija i jedinice za posebne namjene (primjerice Vitezovi) bili su pod kontrolom uprava u Mostaru, a Blaškić je, prema vlastitom svjedočenju, od njih mogao tražiti samo da ga "servisiraju". Međutim, u vrijeme aprilskog sukoba, Blaškić je postao pretpodređeni zapovjednik tim jedinicama, čime je povećana i njegova odgovornost za njihova djelovanja. Vojna policija je, prema Blaškićevu iskazu, sudjelovala u zločinu u Ahmićima, dok su Vitezovi, među ostalim, izazvali veliku eksploziju u bošnjačkom dijelu Viteza u kojoj je stradalo više ljudi. Blaškić tvrdi da nije izdao zapovijedi za te zločine: "U vrijeme dok su mi bili pretpodređeni, ja sam im mogao davati zapovijedi, ali mi oni nisu bili odgovorni,"

Nakon što je ishodio promjene u vojnoj policiji, Blaškić je u drugoj polovici godine nastojao osigurati i veću kontrolu nad Vitezovima i njihovim zapovjednikom Darkom Kraljevićem. Vitezovi su, kaže Blaškić, 1992. i 1993. djelovali nezavisno od njega - bili su, na primjer, slani na bojišta izvan srednje Bosne, a da to Blaškić nije ni znao, a njegove su zapovijedi prihvaćali "selektivno" - samo kad bi to njima odgovaralo. Samovolju pukovnika Kraljevića, Blaškić ilustrira svjedočenjem kako su na dan izbijanja općeg sukoba u Lašvanskoj dolini, 16. aprila, Vitezovi zauzeli benzinsku crpku na glavnoj cesti i dali se u prodaju tada vrlo skupog goriva. Usprkos prigovora lokalnih vlasti i Blaškića, politički vrh HZHB je dopustio da Kraljević zadrži crpku. U ljetu je Darko Kraljević imenovan pomoćnikom načelnika novoosnovanog Centra za sigurnost (SIS) u srednjoj Bosni i nastojao osigurati kontrolu nad tvornicom eksploziva i helikopterima koji su dovozili logističku pomoć opkoljenoj Lašvanskoj dolini. U septembru je, u jednoj svađi, Kraljević zarobio načelnika drugog odjela za SIS Antu Sliškovića, te Darija Kordića (potpredsjednika HRHB) i Ignaca Koštromana. Oslobodio ih je tek nakon intervencije predsjednika HZHB Mate Bobana, ali im je zabranio da ponovno uđu u Vitez. U to je vrijeme Kraljević za strane TV-ekipe izvodio "fingirane napade" na ABiH i trošio eksploziv, dodaje Blaškić. Odluka o ukidanju jedinica za posebne namjene i stvaranju gardijske brigade donesena je u januaru 1994. godine, kad je i Kraljević pozvan u Hercegovinu na obuku za pilota helikoptera. Poginuo je 1995. godine u automobilskoj nesreći u Lašvanskoj dolini.

Kraljević je 1993. godine imao ambiciju da postane zapovjednik Operativne zone, i u tome bi "vjerojatno uspio da sam ja dao ostavku", rekao je Blaškić. Suci su u više navrata pitali Blaškića zašto nije dao ostavku na dužnost zapovjednika Operativne zone, ako se nije slagao s kriminalnim djelovanjima i nije ih mogao kontrolirati. On nastoji ukazati kako je njegov zapovjedni autoritet ipak postupno ojačao u drugoj polovici 1993. godine - zbog sve veće opasnosti da ABiH zauzme Lašvansku dolinu, te kako se, zahvaljujući njegovom ostanku na zapovjednoj dužnosti, HVO ipak uspio održati u lašvanskoj enklavi do potpisivanja Washingtonskog sporazuma, u februaru 1994. godine.

Svjedočenje Tihomira Blaškića nastavit će se 6. aprila.

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja