Optužba smatra da izjave hrvatskih generala Ivana Čermaka i Mladena Markača date u svojstvu osumnjičenih mogu biti od pomoći veću pri određivanju kako njihove, tako i krivice ili nevinosti prvooptuženog Ante Gotovine


Pre nego što su u februaru 2004. godine optuženi, hrvatski generali Ivan Čermak i Mladen Markač su se po tri puta u svojstvu osumnjičenih sastali sa istražiteljima tužilaštva. Tužilac sada, pred kraj svog dokaznog postupka, traži da video i audio snimci, transkripti tih razgovora i desetak dokumenata koji su tada pomenuti budu usvojeni u dokaze na suđenju Čermaku, Markaču i Anti Gotovini, optuženim za zločine nad Srbima za vreme i nakon operacije "Oluja" u avgustu 1999. Godine.

U podnesku koji je potpisao tužilac Tiger/Tieger se ne navodi kada su tačno Čermak i Markač intervjuisani u svojstvu optuženih, a njihove izjave su veću dostavljene u poverljivom dodatku. Samo su načelno pobrojane teme o kojima su u razgovoru sa istražiteljima govorili.

Čermakove izjave su, po tužiocu, relevantne jer u njima iznosi dokaze u vezi sa svojim postavljenjem na mesto "komandanta kninskog garnizona" i ulozi koju je u tom svojstvu imao u komandovanju vojskom i policijom u Krajini. Tada osumnjičeni general je, tvrdi tužilac, potvrdio da su informacije o pljačkama, paljevinama i ubistvima koje su počinile snage Hrvatske vojske dolazile do njega i generala Gotovine, kao i da je u vrhu hrvatskih vlasti to bila opštepoznata stvar. Čermak je, navodi se u podnesku, u razgovoru sa istražiteljima još nekoliko puta pomenuo Gotovinu, opisujući njegovu poziciju, nadležnosti i komandnu ulogu u vojnoj strukturi.

Navodi koje je istražiteljima izneo Mladen Markač su, tvrdi tužilac, značajni jer govori o kretanju i aktivnostima specijalne policije za vreme operacije "Oluja" i nadležnostima koje je imao kao komandant tih snaga. Izneo je, dalje, i podatke o ulozi i ovlašćenjima generala Čermaka, kao i o svojim saznanjima o zločinima za vreme i nakon operacije "Oluja", među kojima je ubistvo petoro srpskih staraca u krajinskom selu Grubori 25. avgusta 1995. godine.

Očito zadovoljan onim šta su optuženi rekli jedni o drugima dok su još bili u svojstvu osumnjičenih, tužilac ukazuje da su se u dosadašnjoj praksi Tribunala izjave poput Čermakovih i Markačevih mogle koristiti protiv suoptuženih u istom predmetu. Doduše ne kao "ekskluzivni", već kao neka vrsta "pomoćnih" dokaza.

Dijeljenje sadržaja