Suđenje pred Haškim tribunalom

"U Ahmićima se dogodio stravičan zločin koji zdrav razum ne može opravdati ni razumjeti", izjavio je Zoran Kupreškić, koji pred Haškim tribunalom svjedoči u vlastitu obranu od optužbi da je tokom napada HVO na to selo, 16. aprila 1993. godine, ubio obitelj Nasera Ahmića.

Zoran Kupreškić je optužen da je, kao lokalni pripadnik HVO, zajedno s bratom Mirjanom, upao u kuću Sakiba Ahmića i ubio njegova sina Nasera i snahu Zehrudinu te njihovu djecu Elvisa (4) i Seada (tri mjeseca). Haški tužitelj ga, na temelju te optužbe, tereti za zločin protiv čovječnosti i kršenje ratnog prava i običaja.

Kupreškić međutim tvrdi da nije imao nikakvog udjela u napadu na Bošnjake u Ahmićima te da "nije ni prilazio kući Sakiba Ahmića". On, kao i brojni svjedoci obrane, svjedoči da su on i brat u vrijeme napada bili u jednoj udolini kraj sela. Nakon što im je 16. aprila, pred zoru, javljeno da bi ih mogli napasti mudžahedini, kaže svjedok, Kupreškići su odveli žene i djecu u sklonište u selu, a sljedeća tri dana su proveli u udolini.

"U početku nam se činilo da se u selu vodi borba, no s vremenom sam shvatio da Bošnjaci stradavaju i da se pale samo bošnjačke kuće", kaže optuženi. On svjedoči kako je potpuniju sliku o zločinu dobio 18. aprila kad je vidio spaljeno tijelo bošnjačkog susjeda i njegovog djeteta.

"Žalim što je narod kojem pripadam počinio takav zločin i nadam se da će to biti sprano kad se nađu i osude pravi krivci", rekao je Kupreškić. Na pitanje tužitelja o tome što zna o počiniteljima i cilju tog napada, Kupreškić kaže kako ne zna vojnike koji su to uradili, niti razlog zbog kojeg je počinjen zločin. "Hrvati iz sela s kojima sam bio u udolini, nisu sudjelovali u napadu", tvrdi optuženi.

Pred zoru 16. aprila, Kupreškić je vidio u selu dvije grupe od po 5-6 vojnika, dobro naoružanih, u crnim ili maskirnim uniformama, koji su bili namazani po licu, a neki su nosili bijele opasače: "Izgledali su strasno", kaže Kupreškić koji je odmah "pretpostavio" da su to hrvatski vojnici jer su dolazili iz dijela sela koji je većinski hrvatski. Svjedok optužbe Sakib Ahmić je rekao da su Kupreškići upali u njegovu kuću obučeni u crne uniforme i namazanih lica, upravo kao vojnici o kojima govori i optuženi.

Kupreškić, međutim, smatra da su on i brat optuženi za zločin jer su bošnjački svjedoci iz Ahmića u vrijeme napada "čuli paljbu iz djela sela koje se zove Kupreškića kuće, i s vremenom povezali Kupreškiće koji su tamo živjeli sa zločinom."

"Netko iz sela je ipak morao pokazati napadačima koje su kuće bošnjačke", primijetio je tužitelj koji dokazuje da su lokalni Hrvati pomogli u zločinu. Prema izjavi jedne svjedokinje, nastavio je tužitelj, jedan pripadnik specijalne jedinice "Jokeri" je Kupreškića tjerao da puca na Bošnjake, a optuženi je odbijao pucati na ljude koje poznaje pa je pucao u zrak. "U toj ste udolini bili neka vrsta linije obrane HVO", ustvrdio je tužitelj Frank Terije Terrier. "Zašto niste upozorili Bošnjake? Zašto vi sami niste automobilom napustili selo ako ste se bojali mudžahedina?", pitao je Terije, nastojeći ukazati kako su lokalni Hrvati znali unaprijed da se sprema napad i da su imali svoj udio u njemu. Kupreškić pak tvrdi kako bi mu kretanje autom bilo opasno, te kako bi "pomogao kome može da je i u snu pretpostavljao što će se dogoditi".

Uz optužbu za pojedinačna ubojstva, Zoran Kupreškić se, kao i ostali suoptuženici, tereti za sudjelovanje u kampanji progona Bošnjaka u području Ahmića i Šantića s ciljem njihova etničkog čišćenja. Ono je provedeno sistematskim ubijanjem bošnjačkih civila, potpunim uništenjem njihovih kuća i protjerivanjem iz Ahmića, naglašava tužitelj. Optuženi Kupreškić odbacuje tvrdnje da je ikad bio protiv Bošnjaka te naglašava da je pripadnik HVO postao tek s mobilizacijom 18. aprila 1993. godine. Tužitelj, međutim, ukazuje da je Kupreškić 1992. bio zapovjednik seoske straže i da je predstavljao HVO na sastanku s Bošnjacima iz sela u jesen 1992.

Uz Zorana Kupreškića, svjedočenje u vlastitu obranu su najavili i njegov brat te rođak Vlatko Kupreškić. Njihovim će svjedočenjima završiti dokazni postupak obrane, a završne riječi u ovom predmetu bi trebale biti održane u oktobru.

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja