Svjedočenje norveškog antropologa Tone Bringe

Pogoršanje u odnosima bosanskih Hrvata i Bošnjaka nije došlo spontano već je "nametnuto" - ali je rezultiralo situacijom da su susjedi postajali neprijatelji, svjedočila je norveški antropolog Tone Bringa na suđenju šestorici bosanskih Hrvata optuženih za zločine nad bošnjačkim susjedima u selu Ahmići.

Suci Haškog tribunala u predmetu "Kupreškić i ostali" pozvali su Bringu da, kao svjedok-ekspert, prezentira rezultate svog istraživanja o odnosima katoličke i muslimanske zajednice u Bosni. Jedno od centralnih pitanja na koja moraju odgovoriti suci u ovom postupku jest da li su, i pod kojim okolnostima, Hrvati iz Ahmića sudjelovali u ubijanju njihovih bošnjačkih susjeda. Optužnica tereti šestoricu Hrvata iz područja Ahmića da su, kao lokalni pripadnici HVO, sudjelovali i pomagali u organiziranom masakru nad bošnjačkim civilima 16. aprila 1993. godine. Obrana, pak , nastoji dokazati kako su taj masakr izvršile jedinice koje nisu bile iz Ahmića, te da su optuženi bili u dobrim odnosima s bošnjačkim susjedima i da se, stoga, ne bi mogli "preko noći" pretvoriti u njihove ubojice.

"Ne mislim da je između muslimana i katolika oduvijek postojala mržnja. Smatram da su se uslijed nasilja izvršenog tokom ovog rata njihove razlike postupno pretvorile u mržnju", zaključak je Bringe, inače supruge bivšeg američkog ambasadora u Hrvatskoj Petera Galbraitha, koja je 1995. godine objavila knjigu "Muslimani na bosanski način" na temelju osmogodišnjeg istraživanja odnosa u ruralnoj zajednici Bošnjaka i Hrvata u jednom selu kraj Kiseljaka.

Katolička i muslimanska zajednica oduvijek su bile "svjesne svojih vjerskih razlika ali su prema njima bile tolerantne", svjedočila je Bringa. "Tokom osamdesetih godina u takvoj zajednici je bilo jednako potencijala za sukob kao i bilo gdje drugdje" na svijetu, ocjenjuje ona. Međutim, "kako se Jugoslavija raspadala, a nacionalne ideologije preuzimale vlast, postupno se mijenjalo shvaćanje o susjedima različite vjere", zaključila je ona naglašavajući da ta promjena nije potekla "iz ljudi" već je unijeta "izvana", posebno kroz nacionalističku propagandu.

U takvom kontekstu rastućih napetosti i propagande, moglo se dogoditi da se odnos sa susjedom prekine u kratkom vremenu, gotovo u jedan dan – svjedoče bošnjački i hrvatski stanovnici sela, fiktivno nazvanog Dolina, koji su prikazani u dokumentarnom filmu snimljenom za BBC na temelju Bringinih istraživanja. Film je, na prijedlog tužitelja, prikazan u sudnici. Kad su se sukobi približili selu i kad je netko poznati stradao - promijenili smo se", svjedoči jedna Hrvatica iz Doline "Promjena znači povlačenje u sigurnost vlastite nacionalne grupe jer u njoj ne moraš dokazivati pripadnost", pojašnjava Bringa.

Ona dodaje da su, u aprilu 1993. godine, i neki Hrvati iz Doline sudjelovali u napadu na Bošnjake u selu, dok su neki drugi pomagali Bošnjacima. Sucima u predmetu "Kupreškić i ostali" predočene su obje ove interpretacije djelovanja optuženih: dok obrana tvrdi kako optuženi ne samo da nisu ubijali već su zapravo pomagali bošnjačkim susjedima tokom napada, tužitelj dokazuje da su oni sudjelovali u ubojstvima i pomagali u napadima, primjerice pokazujući vojnicima koje su kuće bošnjačke.

"U bosanskom selu kuća ima veliku emocionalno značenje?", upitao je sudac Antonio Cassese u nastojanju da razjasni zašto su u napadu na Ahmiće ne samo ubijeni ljudi, već su do temelja spaljene i kuće Bošnjaka. "Kuća je u bosanskom selu simbol društvene vrijednosti ali i moralnog odgoja", kaže Bringa: "Uništavanjem kuće ne razara se samo zgrada već cjelokupno biće ljudi koji u njoj žive".

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja