Svedočenja bivših zatočenika na suđenju petorici optuženih za zločine u prijedorskim logorima

Kada se već činilo da je u proteklih deset sedmica dokaznog postupka optužbe rečeno sve o stradanjima bivših zatočenika logora Omarska, novi svedoci su novim detaljima dopunili repertoar sadističkih postupaka stražara najzloglasnijeg od tri prijedorska logora. Za zločine koji su u leto 1992. počinjeni u tim logorima - Omarskoj, Keratermu i Trnopolju - u Hagu se sudi bivšim zamenicima komandanta Omarske, Miroslavu Kvočki i Dragoljubu Prcaću; zatim bivšim zapovednicima stražarskih smena Mlađi Radiću i Milojici Kosu, kao i Zoranu Žigiću, čestom "posetiocu" sva tri prijedorska logora.

Bivši zatočenik Omarske, Kerim Mešanović, je do hapšenja i odvođenja u logor radio kao kompjuterski programer u Sekretarijatu za narodnu odbranu u Prijedoru. Nije mu pomoglo što je, nakon što je SDS preuzeo punu kontrolu nad gradom, nastavio da radi za novu vlast, niti to što mu je supruga Srpkinja. Naprotiv, kada je supruga počela da preklinje policajce da joj ne odvode muža, jedan od njih joj je odbrusio: "Ako ne umukneš i ti ćeš s njim, muslimanska kurvo!"

Svedočeći u protekla dva dana pred Haškim tribunalom, Kerim Mešanović je opisao kako je, po hapšenju, odveden najpre u zgradu prijedorskog SUP, gde su mu izbijena četiri zuba. Zatim je prebačen u Omarsku i smešten u zloglasnu Belu kuću, gde su - prema optužnici i brojnim svedočenjima - zatočenici posebno okrutno prebijani, često do smrti. U sobi od oko 20 kvadratnih metara zatekao je 45 ljudi, lica okrvavljenih i izobličenih od batina. Zidovi su bili poprskani krvlju, a najviše na visini od otprilike jednog metra. Mešanović je već sutradan shvatio kako je nastala ta krvava linija koja je išla oko čitave sobe.

Zatočenici koje su zatekli u Beloj kući rekli su Mešanoviću i ostalim pridošlicama da baš nisu izabrali dobar trenutak da se tu nađu, pošto "dolazi najgora smena koja nam je obećala igranku."

"Igranka" se, opisao je svedok, sastojala iz toga što su zatočenici morali da kleknu, sa rukama na leđima i čelom prislonjenim uz zid. A onda bi ih stražari tukli po glavi i leđima kundacima, drvenim motkama, metalnim šipkama, vojničkim čizmama... Dvojici momaka koji su, kako je ispričao Mešanović, "neoprezno" ostavili izloženim stopala, vojnici su u čizmama skakali po nogama i polomili im skočne zglobove. "I to je bila igranka" - zaključio je svedok, dodajući kako je u Omarskoj shvatio da "profesionalno sredstvo za tuču - palica - i nije tako strašna", jer su od nje mnogo gore četvrtaste drvene motke, gvozdene šipke i drugi "instrumenti" koje su koristili stražari u Omarskoj.

Dijeljenje sadržaja