Izvještaj Međunarodne krizne grupe o Republici Srpskoj analizirao je, opisao i pobrojao načine i razloge zbog čega osumnjičeni za ratne zločine neometano žive na slobodi

U obimnom izvještaju Međunarodne krizne grupe objavljenom u Bruxellesu, u kojem se detaljno opisuju sadašnje i bivše pozicije 75 pojedinaca u Republici Srpskoj koji se povezuju s ratnim zločinima, posebno se analizira zašto ti ljudi još uvijek nisu u Tribunalu u Hagu, nego su, ne samo na slobodi, nego i prisutni u političkom, ekonomskom i administrativnom životu srpskog entiteta.

"Mnogi od njih" stoji u izvještaju, "zbog svojih funkcija, redovno se viđaju s predstavnicima SFOR, OSCE, UNMBIH,UNHCR i OHR". Međunarodna zajednica u potpunosti je svjesna da su oni povezani s ratnim zločinima, ali ipak s njima, ponekad i dnevno, surađuje. Razlozi su nedostatak koordinacije između međunarodnih organizacija koje djeluju u BiH, njihovo nedovoljno financiranje, ali i međusobno suprotstavljeni mandati, zaključuju autori izvještaja i nastavljaju: "U slučaju SFOR, kojemu je glavni mandat bezbjednost u okviru Daytona/Dejton , doveo je oprez do krajnjih mogućih granica". Sve to zajedno, kaže se u izvještaju Krizne grupe, poslalo je posve jasnu poruku osumnjičenim za zločine u Republici Srpskoj.

A oni su, sa svoje strane, analizira se dalje, potpomognuti pomirljivim stavom mnogih međunarodnih agencija s jedne, i političkim oprezom SFOR s druge strane, razvili cijeli niz metoda izbjegavanja Haga.

Neki od njih, navodi se, odvraćaju pažnju sa svojih nekadašnjih aktivnosti time što se sada, pred predstavnicima međunarodne zajednice, predstavljaju kao protivnici "tvrdolinijaša" u RS. U izvještaju se navode primjeri i imena ljudi koji su povezani s nekim od najgorih zločina, recimo u Istočnoj Bosni, ali koji su se u određenom trenutku svrstali uz Biljanu Plavišić ili Milana Dodika.

Druga skupina misli da nikoga nije briga za njihove ratne aktivnosti, a izvještaj bilježi da je 11 kandidata na prošlim izborima, provedenim pod nadzorom OSCE, koji su očigledni kandidati za Hag, izabrano u opštinska vijeća, a petnaest njih služi u policiji entiteta.

Treća grupa izbjegava Hag time što se seli u drugu opštinu. Tako su neki koji su, po svemu sudeći, sudjelovali u zločinima u Ključu i Sanskom Mostu, danas zaposleni u prijedorskoj policiji, što pokazuje da provjere biografija nisu dovoljno dobre.

Slijedi skupina bivših vojnih komandanata, bilo iz vojske RS, ili jugoslavenskih vojnih snaga. Oni još uvijek raspolažu značajnom oružanom zaštitom, u kojoj nalaze osnov za osjećaj sigurnosti da neće završiti u Hagu.

Nakon toga, izdvojena je i brojna skupina osumnjičenika za ratne zločine koji su se povukli iz političkog života, ali djeluju iza scene - oni danas upravljaju švercom, ili su direktori poduzeća, ili su pripadnici organiziranog kriminala.

Ima i onih koji su povukli iz javnog života u Republici Srpskoj, ali nastavili s političkim aktivnostima drugdje, vjerojatno u Srbiji, navodi izvještaj.

Konačno, izvještaj je kao metodu izbjegavanja odlaska u Hag kojemu pribjegavaju osumnjičeni za ratne zločine, naveo i boravak u francuskom i američkom sektoru, koji, zbog malog broja hapšenja koja se tamo sprovode, doživljavaju kao sklonište. Činjenica je, nastavlja se, da se i Radovan Karadžić nalazi baš u francuskom sektoru.

Ines Sabalić

Dijeljenje sadržaja