Mond: Ako Koštunica i dalje smatra Haški tribunal igračkom u rukama Amerikanaca apsolutno je u zabludi

"Novi predsjednik SR Jugoslavije bi trebalo da pročita knjigu 'Pravda suočena s ratom, od Nirnberga do Haga' autora Pjera Hazana (Pierre Hazan), pa da shvati da njegova osuda Međunarodnog suda u Hagu kao 'igračke u rukama Amerikanaca' nema nikakvog osnova," piše Kler Trean (Claire Tréan) u današnjem "Mondu" (Le Monde).

U opširnoj analizi komentatorka pariškog dnevnika dokazuje da je istina potpuno suprotna, da Hag nije igračka ni Amerike niti bilo koje od zemalja koje stoje iza njegovog osnivanja. Naprotiv, Haški tribunal je postao veoma nezgodna smetnja i njihova noćna mora, tvrdi Kler Trean.

Razloge za to ova analitičarka nalazi u osamostaljivanju suda, koji je, zahvaljujući dosljednoj borbi nekih njegovih sudija i tužilaca za nezavisnost pravde, potpuno izmakao početnim manipulacijama i "zadnjim mislima" svojih osnivača, među kojima nisu samo Amerikanci.

Sud je osnovan 1992., usred rata u Bosni, podsjeća ona, kada zapadne vlade više nisu mogle da opravdaju svoje odbijanje da vojnom intervencijom učine kraj masakrima. Izložene pritiscima medija i osudi sopstvene javnosti, osnovale su Tribunal da bi im poslužio kao moralni alibi. To potvrđuje i priznanje tadašnjeg francuskog ministra inostranih poslova Rolana Dime (Roland Dumas), za koje autorka teksta kaže da je cinično:

"Pošto nismo htjeli da vojno intervenišemo u Bosni, nisam želio da ispadnemo saučesnici zločina koji su se upravo dešavali. Zato sam prihvatio osnivanje Haškog tribunala," kaže Dima, ali i dodaje da je tadašnji predsjednik Miteran (Mitterrand) jedva na to pristao smatrajući da taj sud "komplikuje stvari".

"Na velika zvona je proslavljeno rađanje suda, ali se vrlo brzo pokazalo da je njegovo osnivanje jedna prevara", piše Kler Trean, pozivajući se na autora pomenute knjige, koji smatra da je Hag trebalo da bude neka vrsta moralnog i pravnog paravana, kojim bi se prikrila mlitava i nepravedna politika. Ubrzo se pokazalo da je Haški tribunal u sukobu sa mnogim potezima i namjerama zapadnih zemalja, uključujući i to da Miloševića institucionaliziraju kao glavnog pregovarača na Balkanu i prihvate kao potpisnika Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Međutim, Dejton nije značio kraj Haga. Nezadovoljstvo u okviru samog Tribunala, preraslo se u pravu pobunu, koja je dobila svoj pun zamah pošto je Ričarda Goldstona (Richard Goldstone) zamijenila Kanađanka Luiz Arbur (Louise Arbour), koja je bila "manje zabrinuta za lijepe manire i bez kompleksa je držala lekcije iz nezavisnosti pravde najvećim zapadnim državnicima".

Pošto je digla optužnice protiv najviših podstrekača rata u bivšoj Jugoslaviji, proglašavajući ih najodgovornijim za počinjene zločine, ne konsultujući se pri tome apsolutno ni sa kim od zapadnih političara, definitivno je Haški tribunal učinila nezavisnim. Pošto su time iskomplikovane mnoge diplomatske igre, i Amerikanci i druge velike sile su se grdno pokajale što su tu "igračku" i osnovale. Činjenica da Haški tribunal i Miloševićevom nasljednika komplikuje život i odlučivanje, nije razlog da se opravdanost njegovog postojanja bilo čime dovodi u pitanje, zaključuje Kler Trean u današnjem "Mondu".

Dijeljenje sadržaja