Na žalbenoj raspravi u predmetu Nasera Orića - osuđenog na dve godine zatvora zbog zločina nad srpskim zatočenicima u Srebrenici 1992. i 1993. godine - odbrana obrazložila zahtev da bivši komandant oružanih snaga Srebrenice bude oslobođen svih optužbi, a optužba da mu se potvrdi osuđujuća presuda i poveća kazna


Kazna od dve godine zatvora koja je u junu 2006. godine izrečena Naseru Oriću je po tužilaštvu "preblaga" s obzirom na težinu krivičnih dela za koja je bivši zapovednik Armije BiH u Srebrenici proglašen krivim. Odbrana, s druge strane, traži da optuženi bude oslobođen svih optužbi budući da je, po njoj, Orić osuđen na osnovu "nedovoljnih ili neodrživih dokaza".

Orić, koji je oslobođen odmah po izricanju presude pošto je u pritvoru proveo petnaestak meseci više od izrečene kazne, nije se danas pojavio u sudnici koristeći, kako je potvrdila njegova zastupnica Vasvija Vidović, "pravo da ne prisustvuje na žalbenoj raspravi".

Prvostepenom presudom Orić je proglašen krivim zbog propusta da spreči ubistva i okrutno postupanje sa srpskim zatočenicima u Srebrenici između 27. decembra 1992. i 20. marta 1993. godine. Van tog perioda Orić, prema oceni sudija, nije imao efektivnu kontrolu nad vojnom policijom pa nije mogao biti odgovoran za krivična dela koja su eventualno počinili njeni pripadnici.

Tužilaštvo ovakvu ocenu smatra pogrešnom, ukazujući na dokaze izvedene tokom suđenja prema kojima je Orić i pre 27. decembra 92. morao znati za premlaćivanja i okrutno postupanje prema srpskim zarobljenicima. "Njega to nije interesovalo bez obzira na rizik zlostavljanja kojem su bili izloženi zarobljeni Srbi", istakla je tužiteljica Kristin Dal/Christine Dhal ilustrujući svoje tvrdnje snimkom pretučenog zarobljenika kojeg je Orić imao prilike da vidi u novembru 1992.

"Rizik zlostavljanja" je, prema tužilaštvu, proizlazio iz situacije u Srebrenici, napada srpskih snaga i opsade u kojoj su držali enklavu, ne dozvoljavajući prolaz humanitarnih konvoja sa hranom i lekovima. Nakon toga je "svakome morala biti očigledna mogućnost da srpski zarobljenici budu izloženi zlostavljanju", naglasila je danas tužiteljica Mišel Džarvis/Michelle Jarvis.

Pretresno veće je, po mišljenju tužilaštva, pogrešilo kada je "užasne okolnosti" u Srebrenici uzelo kao olakšavajuću okolnost za Orića i dalo im "preveliku težinu". Time je međunarodno krivično pravo prema oceni tužiteljice Džarvis, krenulo opasnim putem, na kojem se zločini jedne strane opravdavaju njenim "ispravnim pozicijama i borbom za pravu stvar".

Orićev branilac Džon Džons/John Jones je, međutim, podržao nalaz Pretresnog veća o olakšavajućim okolnostima, ali druge strane smatra da je veće pogrešilo ocenjujući da je Orić imao efektivnu kontrolu nad vojnom policijom. Po odbrani, nema dokaza da je u Srebrenici uopšte postojala vojna policija. Povezanost Orića sa navodnim počiniocima zločina u srebreničkoj policijskoj stanici je, po njegovom braniocu, ravna britanskoj izreci koja glasi: "Plesao sam sa osobom koja je plesala sa nekim ko je plesao sa princom od Velsa".

Greške u presudi, prema odbrani, proizlaze i iz činjenice da su se sudije oslanjale na intervju koji je Orić dao istražiteljima tužilaštva 2002. godine. Taj intervju, po braniocima, ne odražava verno ni njegov položaj ni njegovu ulogu u događajima za koje se tereti. Orićev iskaz u tom intervjuu je, smatra odbrana, nepouzdan zbog mnoštva grešaka u prevodu kao i činjenice da je on bio "zbunjen" neprimerenim načinom ispitivanja od strane istražitelja.

Žalbena rasprava biće nastavljena sutra kada će strane odgovarati na iznete argumente i eventualna pitanja sudija.

Dijeljenje sadržaja