U osporavanju teza bosanske strane o odgovornosti Beograda za zločine "Crvenih beretki", "Arkanovaca", "Šešeljevaca" i "Škorpiona", zastupnici SCG se pred Međunarodnim sudom pravde služe argumentima s kojima je pred Tribunalom iste optužbe nastojao da pobije Slobodan Milošević


Pravni zastupnici Beograda u raspravi pred Međunarodnim sudom pravde ne spore da su paravojne formacije iz Srbije počinile neke od najtežih zločina u BiH, ali negiraju njihovu vezu sa službom Državne bezbednosti Srbije i tvrde da ti zločini – ma kako teški – nisu dosegli razmere genocida.

U osporavanju teza bosanske strane o odgovornosti Beograda za zločine "Crvenih beretki", "Arkanovaca", "Šešeljevaca" i "Škorpiona", zamenik glavnog pravnog zastupnika SCG Vladimir Cvetković se, uglavnom, služio argumentima s kojima je pred Tribunalom iste optužbe nastojao da pobije Slobodan Milošević.

Kao svojevremeno Milošević, i Cvetković je danas tvrdio da su "Crvene beretke" zapravo "mit" koji je stvoren za vreme rata u Hrvatskoj, a zatim se proširio i na BiH. Pozivajući se na "Kapetana Dragana" i ukazujući kako je on na suđenju Miloševiću bio "svedok optužbe", Cvetković je tvrdio da su mnoge "lokalne jedinice" i u Hrvatskoj i u BiH nosile "crvene beretke" i smatrale se "specijalnim a ne redovnim jedinicama."

Kao i Milošević, i Cvetković je tvrdio da je Jedinica za specijalne operacije (JSO) Državne bezbednosti MUP-a Srbije formirana tek 1996. godine, a ne 1991. kako je na čuvenoj svečanosti u Kuli, čiji je snimak prikazan u Tribunalu, rekao njen nekadašnji zapovednik Franko Simatović. Pozivajući se, opet, na "Kapetana Dragana", Cvetković je te Frenkijeve reči opisao kao "preterivanje i hvalisanje."

Kao dokaz da Arkanova "Srpska dobrovoljačka garda" nije imala veze sa Državnom bezbednošću Srbije, Cvetković je naveo svedočenje bivše Arkanove sekretarice, koja je u unakrsnom ispitivanju od strane Miloševića rekla da "Tigrovi" nisu imali "članske karte DB Srbije."

Cvetković se, dalje, pozvao i na svedočenje Vojislava Šešelja na suđenju Miloševiću, u kojem je lider srpskih radikala revidirao svoje nekadašnje izjave o tome da je MUP Srbije naoružavao njegove dobrovoljce, odnosno "Četnike", i tvrdio kako je bivšeg predsednika Srbije i njegovog ministra policije "upleo" u to naoružavanje iz "razloga političke propagande, da bi ih provocirao." Cvetković, istina, dopušta mogućnost da je Šešelj lagao pred Tribunalom, ali ukazuje da je "možda lagao i kada je davao te izjave" o oružju iz MUP-a Srbije.

Za dokumente MUP-a Republike Srpske u kojima se navodi da su "Škorpioni" u leto 1995. upućeni u područje Sarajeva kao "jedinica MUP-a Srbije", Cvetković je – kao svojevremeno i Milošević – tvrdio da su "sumnjive autentičnosti." No, ukazao je Cvetković, "čak i da su autentični, ti dokumenti ne dokazuju ništa drugo nego da su neki zvaničnici MUP-a Republike Srpske mislili da su 'Škorpioni' deo MUP-a Srbije."

Sve u svemu, zaključio je Cvetković, paravojne jedinice iz Srbije su na početku rata u BiH "delovale nezavisno ili su bile pod kontrolom lokalnih organa bosanskih Srba koji su ih pozvali", kao što je Biljana Plavšić pozvala Arkana u Bijeljinu. Zatim su, u leto 1992. paravojske stavljene pod kontrolu vojske ili policije Republike Srpske, a u retkim prilikama kada su nakon 1992. godine iz Srbije prelazile u BiH (kao u operacijama "Pauk" ili "Treskavica"), bile su pod komandom lokalnih vlasti (na primer Fikreta Abdića) ili su bile podređene vojsci i policiji Republike Srpske. Njihovi se zločini, otuda, ne mogu pripisati Državnoj bezbednosti Srbije ili vlastima u Beogradu.

Osim toga, dodao je Cvetković, ti zločini – ma kako teški – ne dosežu razmere genocida, što po njemu potvrđuju i tribunalove optužnice protiv Arkana, Šešelja, Stanišića i Simatovića. Njih četvorica se terete za sve zločine paravojnih snaga u BiH, koji se u optužnicama kvalifikuju "samo" kao zločini protiv čovečnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja zakona i običaja ratovanja, a ne i kao genocid.

Dijeljenje sadržaja