U nastavku rasprave pred Međunarodnim sudom pravde, zastupnici Sarajeva odgovarali na tvrdnje Beograda da u Srebrenici nije počinjen genocid već "lokalna osveta", da "silovanja ima u svakom ratu" kao i da BiH "preuveličava broj žrtava."


Prema pravnim zastupnicima SCG, zločini koji su u julu 1995. počinjeni u Srebrenici nisu predstavljali genocid, pošto namera nije bila da se unište "Muslimani kao takvi" već da se "razbiju neprijateljske snage." U tom je procesu, kako je to definisao jedan od zastupnika Beograda, došlo do "lokalne osvete" zbog zločina koje su nad srpskim selima i civilima počinile snage Nasera Orića.

Osporavajući takvu verziju događaja, pravna zastupnica Sarajeva Magda Karagijanakis je ukazala da Srebrenica "nije bila izolovani incident, motivisan instinktivnom željom za osvetom ili eliminisanjem neprijateljskih snaga", već "deo šire politike inicirane iz Beograda", prema kojoj je za stvaranje Velike Srbije bilo neophodno očistiti pojas od 50 kilometara zapadno od Drine. Tu politiku su počev od 1992. zajednički sprovodili "Srbi iz Bosne i Srbije" tako što su etnički očistili istočnu Bosnu, da bi u leto 1995. kulminirala planom da se ubiju svi vojno sposobni muškarci i proteraju žene i deca. Rezultat je "uništenje muslimanske zajednice u Srebrenici", naglasila je Karagijanakis zaključujući da je "to genocid i da žrtve tog trijumfa zla očekuju od suda da zločin nazove pravim imenom."

Pozivajući se na činjenice koje su u proteklih deset godina utvrđene pred Haškim tribunalom, pravni zastupnici Sarajeva su tvrdili da brojni pojedinačni zločini, uzeti zajedno, jasno ukazuju na "ubilački obrazac" po kojem su se stvari odvijale, a da iza tog "obrasca" stoji "očigledna namera" da se uništi muslimanska zajednica u velikom delu BiH, a sve to u cilju "stvaranja etnički čiste i geografski povezane Velike Srbije." A iz toga se, po američkom profesoru Tomasu Frenku/Thomas Frenck, ne samo može nego i mora izvesti zaključak o odgovornosti države, pošto čitavim tim projektom nije "nije upravljao pojedinac, već država."

Tezu predstavnika Beograda da silovanje nije element genocida već "običan" ratni zločin ili zločin protiv čovečnosti, kao i da "silovanja ima u svakom ratu", pravna zastupnica Sarajeva Brižit/Brigitte Stern je danas opisala kao pokušaj relativizovanja onoga što se stvarno dogodilo u BiH. Brojnost i široka rasprostranjenost tih zločina, po njoj, pokazuje da silovanja nisu bila kolateralna posledica rata već deo politike da se, u celosti ili delom, uništi jedna etnička i verska grupe. Silovanja u Bosni su, smatra Stern, često imala za cilj "uzrokovanje nasilnih trudnoća i premeštanje dece iz jedne etničke grupe u drugu" i predstavljala su "suštinsko oruđe genocidne politike."

Zamenik glavnog pravnog zastupnika Sarajeva, Holanđanin Van den Bisen/Biesen, ukazao je danas da Beograd želi da zapodene "igru brojkama" i misli da je "broj žrtava jedino što je važno u ovom sporu." Po njemu, broj žrtava "nije odlučujući argument ni za jednu od strana" i njime se ne može "ni dokazivati ni osporavati genocid."
Bosanska strana je u svojim pisanim podnescima, dostavljanim sudu od 1993. do 1998. godine, navodila različite procene nezavisnih izvora u kojima se tvrdilo da je u ratu stradalo između 200 i 250 hiljada ljudi, ali je – ukazao je Van den Bisen – prihvatila kao pouzdano istraživanje tužilaštva Haškog tribunala prema kojem je ukupan broj žrtava procenjen na 102 hiljade. Uprkos tom prihvatanju, zastupnici Beograda su optužili bosansku stranu da "namerno preuveličava broj žrtava" i pozvali se na podatak Istraživačko-dokumentarnog centra Mirsada Tokače o 93.837 ubijenih ili nestalih tokom rata u BiH.

U pismu koje je 13. marta ove godine uputio predsednici Međunarodnog suda pravde, Tokača kaže da je bio "zaprepašćen" načinom na koji su zastupnici Beograda prezentirali taj podatak, izvlačeći ga iz konteksta i izostavljajući neke bitne detalje. U pismu, čije je delove danas citirao Van Bisen, se objašnjava da je broj od 93.837 žrtava naveden u decembru prošle godine, na početku javne kampanje sa ciljem da se obezbedi saradnja građana na prikupljanju podataka o ratnim stradanjima. Dva meseca kasnije, navodi se u pismu, taj broj se povećao na 96.644 a Tokača očekuje da će konačni bilans biti iznad 100.000 ubijenih i nestalih.

Zastupnici BiH će sutra i u ponedeljak odgovarati na argumente kojima Beograd osporava nadležnost Međunarodnog suda pravde da rešava u ovom sporu.

Dijeljenje sadržaja