U završnoj reči odbrana tvrdi da ni jedna optužba protiv Nasera Orića nije dokazana i optužuje drugu stranu "za izmišljanje dokaza"


"Slučaj tužilaštva je kula od karata načinjena od različitih špilova", rekla je u završnoj reči branilac Nasera Orića, Vasvija Vidović, uveravajući sudije da su optužbe protiv njenog klijenta "neutemeljene", a dokazi optužbe zasnovani na "varkama i pogrešnim tumačenjima".

Orićeva odbrana zato traži oslobađajuću presudu za svog klijenta koji, suprotno tvrdnjama optužbe, nije bio nikakav "gospodar rata" u Srebrenici i nije bio "pijan od moći". Ne samo da Orić nije imao moć da kontroliše oružane grupe na području Srebrenice nego one nisu ni bile formirane radi napada već radi odbrane izmučenog i izgladnelog stanovništva, tvrdi odbrana.

Bitan faktor sagledavanja situacije u Srebrenici u periodu na koji se odnosi optužnica, od maja 1992. do aprila 1993. godine, po njoj je "etničko čišćenje" koje su na tom prostoru sprovodile srpske snage. S tim je, smatra Vasivija Vidović, "povezana svaka činjenica u ovom predmetu". Tvrdnje optužbe da je Orić imao "efektivnu kontrolu nad srebreničkim oružanim grupama", kao i da je bilo moguće kontrolisati civile u njihovim očajničkim pohodima za hranom, neodržive su ako se povežu sa "etničkim čišćenjem" – naglasila je Orićeva zastupnica.

Navodni "sporazum između boraca i civila" u pohodima na srpska sela, pomenut u završnoj reči optužbe je, prema rečima odbrane, čista "fikcija tužilaštva" koja pri tome "nije ni dokazana".

Odbrana osporava da je tužilaštvo dokazalo da je Orić u maju 1992. godine, na sastanku vođa oružanih grupa, izabran za komandanta Teritorijalne odbrane Srebrenica u čiji su sastav uključene sve te grupe. Po odbrani, radilo se samo o dogovoru nekolicine vođa lokalnih grupa "kako jedni drugima da pomognu" u odbrani od višestruko nadmoćnijeg neprijatelja.

Video snimak koji je tužilaštvo prikazalo u prilog svoje tvrdnje na kojem Naser Orić u maju 1992. samog sebe naziva komandantom, odbrana je protumačila na drugi način. Ukazujući da je "Orić čitao već pripremljeni govor", Vasvija Vidović je uveravala sudije da se radilo o unapred sročenim rečima, namenjenim "narodu kako bi mu dali nadu u život".

Jedinstvena komanda nikad "nije zaživela", tvrdi odbrana, kao što nije funkcionisala ni takozvana subregija koju je prema optužbi Orić kontrolisao sa svojim snagama. Stav je odbrane da je tužilaštvo svoje tvrdnje dokazivalo dokumentima koje "nije potvrdio ni jedan svedok" i istovremeno "ignorisala dokazni materijal" koji nije odgovarao njenim tezama.

Veliki deo završne reči Orićeva zatupnica je posvetila intervjuu optuženog haškim istražiteljima iz aprila 2001. godine. Odbrana smatra da su načinom na koji je razgovor vođen "narušeni temeljni principi krivične procedure" jer je istražitelj "agresivno prekidao Orića tvrdeći da je rekao i ono što nije". Osim toga prema rečima Orićeve zastupnice, "njega sećanje tada nije dobro služilo i na to je više puta skretao pažnju istražiteljima". Veće je, inače, pre dva meseca odbacilo zahtev odbrane da se snimci i transkripti tih intervjua isključe iz dokaznog materijala.

Odbrana, takođe, smatra da optužba nije ničim dokazala da je Orić kontrolisao vojnu policiju. "Nje jednostavno nije ni bilo", tvrdi Vasvija Vidović optužujući tužilaštvo da "u nedostatku dokaza, ono dokaze izmišlja".

Odbrana sutra nastavlja prezentaciju završnih argumenata. Posle Vasvije Vidović veću će se obratiti i Orićev kobranilac Džon Džons/John Jones a za petak su predviđene replike obeju strana.

Dijeljenje sadržaja