U Srebrenici se krajem 1992. i početkom 1993. nije radilo o "spontanom podizanju masa" radi odbrane, već o organizovanju oružanih grupa radi napada na okolna srpska sela – tvrdi optužba u završnoj reči na suđenju Naseru Oriću


Odgovornost Nasera Orića za ubistva i okrutno postupanje nad srpskim civilima, kao i bezobzirno razaranje naselja na području Srebrenice tokom 1992. i 1993. godine, "dokazana je van razumne sumnje" – tvrdi optužba u završnoj reči na suđenju nekadašnjem komandantu Armije BiH na području Srebrenice.

Prema tužiteljici Patriši Selers/Patricia Sellers, u vreme na koje se odnosi optužnica - kraj 1992. i početak 1993. godine - u Srebrenici se više nije radilo o "spontanom podizanju masa" radi odbrane, već o organizovanju oružanih grupa radi napada na okolna srpska sela. U tim je napadima, a ne u odbrani bošnjačkih naselja ili civila, došlo do bezobzirnih razaranja srpskih sela koja nisu bila opravdana vojnom nuždom, kao i do zarobljavanja, zatvaranja, zlostavljanja, a u nekim slučajevima i ubijanja, srpskih civila.

Optužba, dalje, smatra da je prezentirala dovoljno dokaza da su oružane grupe koje su odgovorne za te zločine bile pod komandom Nasera Orića. Niz dokumenata i iskaza svedoka, smatra Selers, jasno ukazuju da je Orić izabran za komandanta srebreničke Teritorijalne odbrane (TO) na sastanku od 25. maja 1992. godine i da je u narednom periodu "samo napredovao na komandnoj poziciji".

Tu tvrdnju tužiteljica je potkrepila video snimkom iz maja 1992. godine, u kojem Orić govori o sebi kao o komandantu srebreničkih oružanih snaga. Na drugom prikazanom snimku iz marta 1993. godine Naser Orić diktira predstavnicima UNPROFOR-a uslove pod kojima će generalu Morijonu/Morillon i njegovim pratiocima biti dozvoljeno da napusti Srebrenicu u kojoj su ga "spontano" blokirale izbeglice, što po tužiteljici Selers jasno ukazuje na Orićev "veoma snažan ugled i uticaj" među stanovništvom i braniocima Srebrenice.

Tužilaštvo smatra da je dokazalo da je Orić imao "efektivnu kontrolu" nad vođama oružanih grupa koje su bile okupljene u TO Srebrenice. Iako je među njima bilo rivalstva, ponekad i sukoba, svi su oni, rekla je Selers, "voljno, manje voljno ili nevoljno" priznali Orića za komandanta i postali njemu podređeni.

Kao komandant, Orić je bio dužan da spreči potčinjene u vršenju zločina ili da ih kazni, ukoliko su već počinili zločine. Međutim, zaključila je Selers, "on je izabrao da prema svojim saborcima ne koristi ta ovlašćenja komandanta."

Optužba će završnu reč nastaviti sutra, kada bi trebalo i da istupi sa svojim predlogom kazne za Nasera Orića.

Dijeljenje sadržaja