Sefer Halilović nije reagovao na pravi način nakon što je saznao za zločin u Grabovici, riječi su Ramiza Delalića Ćele koji svjedoči u nastavku suđenja Seferu Haliloviću. Delalić je danas govorio i o uroti protiv genarala Rasima Delića koju je spremao Sefer Halilović.

“Razgovarali smo o fizičkom uklanjanju Rasima Delića” - rekao je Ramiz Delalić Ćelo, svjedok tužilaštva na suđenju Seferu Haliloviću. Nakon što je prvih dana rata u Sarajevu upoznao Sefera Halilovića, Ćelo mu je, kako je rekao, ostao jako privržen. Halilović je podržao Delalićevo imenovanje na mjesto zamjenika komandanta 9. motorizovane brigade 1993. godine. “Bio sam komandant iz naroda”, rekao je danas Delalić.

Rat je Ramiz Delalić dočekao sa podebljim policijskim dosijeom koji ga je povezivao sa nizom kriminalnih radnji. Zbog djela počinjenih u ratu, ponovo je uhapšen 1993. godine ali je ubrzo amnestiran. Nakon rata je već dva puta bio u zatvoru zbog raznih djela, a trenutno se vodi istraga pred sudom u Sarajevu zbog njegove navodne umiješanosti u ubistvo koje se desilo na vjenčanju 1992. godine.

Podrška koju je na početku rata pružao Seferu Haliloviću je, misli danas Delalić, razlog mnogih neprijatnosti koje je doživio: “Nakon što je Rasim Delić postavljen na čelo Armije BiH, Sefer je bio jako ljut. Histerisao je...Razgovarali smo na sastanku koji je on sazvao i sam Sefer je predložio fizičko uklanjanje Delića. To je trebala obaviti jedinica Delta, ali sam se i ja u razgovoru nekoliko puta javio” – kaže Delalić i nastavlja: “Prvo je trebalo napraviti nešto gdje bi se povratila reputacija Haliloviću, a da se umanji kredibilitet Deliću. To je trebala biti akcija Neretva”.

Halilović je, tvrdi Delalić, obezbijedio sebi podršku u nezavisnim medijima, a novinaru Šefki Hodžiću iz Oslobođenje omogućio je pristup linijama borbe. Delalić također tvrdi da je Hodžić pisao tekstove u kojima nisu bili istiniti podaci – “kako bi se narodu dokazalo da ta smjena nije bila u redu”.

Pojašnjavajući vezu sa Halilovićem, Delalić je rekao kako je između “komandanata iz naroda” i bivših oficira JNA “postojala velika netrpeljivost... Ja sam bio komandant iz naroda i nisam se slagao sa komandantima koji su bili pripadnici bivše JNA”, rekao je Delalić, navodeći kako je Halilović ipak imao podršku jer je napustio JNA nekoliko mjeseci prije početka rata.

Uz Halilovićevu pomoć, 9. motorizovana brigada bila je jedna od najbolje opremljenih vojnih jedinica sa početkom rata u Sarajevu. Delalić tvrdi da mu je u to vrijeme Halilović lično davao novac za kupovinu oružja. “Imali smo posebne kanale putem kojih smo kupovali oružje. Većinom od Hrvata i Srba”, svjedočio je Delalić tvrdeći kako je u nekoliko navrata lično od Halilovića dobio 50 do 100 hiljada maraka za kupovinu oružja, te kako se tolerisalo skupljanje “dobrovoljnih priloga” od pojedinaca koji su imali kafiće i radnje u gradu. “Oficiri JNA su bili karijeristi i među njima je bila stalna borba za funkcije. Najmanje ih se ticala borba i odbrana. Da bi se zaštitili, onaj ko ima najviše narodnih komandanata uz sebe mogao si je obezbijediti mjesto. Takav je bio i Sefer”.

Delalić je rekao i da su u njegovoj brigadi bili pripadnici svih nacija koje su živjele u Sarajevu, a da je većina regrutovana u vojnim centrima. “Najbolji su išli u policiju, a u vojsku je išao šljam koji nije trebao nigdje”, rekao je Delalić pojašnjavajući da su “šljam” bili oni vojnici skloni kriminalu.

Tvrdnju tužilaštva da je 9. motorizovana brigada imala lošu reputaciju u Sarajevu, Delalić nije negirao. Policijske izvještaje o kriminalnim aktivnostima njegove jedinice nazvao je “glupostima”. “Preče im je bilo ko je uzeo stan, ko je ukrao auto, teglu papirka, nego ko je ubio desetak ljudi”, rekao je danas Delalić, navodeći da su izvještaji postojali samo kao “dio urote protiv Halilovića.”

Delalić je govorio i o odvođenju civila na kopanje rovova u opkoljenom Sarajevu, izjavivši da su komandanti, među njima i Sefer Halilović, često lično izdavali naredbe za to. Među privedenim bio je i sin Rasima Delića koji je i premlaćen u komandi 10. brdske brigade. “Caco mi je rekao da je Sefer to naredio”. Karakterišući Mušana Topalovića Cacu kao jednog od “narodnih komandanata” koji su podržavali Halilovića, Delalić je rekao da je 1993. zbog te podrške Caco ubijen.

Prema Delalićevim riječima, u vrijeme kada se sve ovo dešavalo odnosi između Alije Izetbegovića i Sefera Halilovića su bili veoma “zategnuti”.

Govoreći o dešavanjima vezanim za operaciju Neretva 93, u kojoj su učestvovali pripadnici njegove jedinice, Ramiz Delalić je rekao kako Sefer Halilović “nije reagovao kako je trebao... Nisam čuo naredbu da se kazne, lociraju, ukore...”. Ćelo kaže da je dan nakon masakra otišao u Grabovicu gdje je zatekao dvojicu dječaka “Zadro Goran i Zoran, ili Vedran, mislim da se zovu”. Oni su mu ispričali o ubistvu njihovih roditelja, bake i djeda, i mlađa sestre. “Pitao sam ih da li bi mogli prepoznati onoga ko je to uradio. Jedan od te dvojice dječaka mi je rekao ‘Čiko, ja to lice neću nikada zaboraviti’... Sefer je rekao da neće da zna za djecu, da se maknu, da se mora sakriti prljavi veš, da se ofanziva ne smije provaliti... Djeca su mi rekla da bi htjela u Jablanicu kod ujaka i ujne. To sam rekao Seferu, ali on je to odbio tražeći ili da se djeca uklone ili da ostanu u bazi do kraja operacije”.

Svjedočenje Ramiza Delalića Ćele bit će nastavljeno i sutra kada će u više detalja govoriti o svemu što se dešavalo nakon masakra nad civilima u Grabovici. Sefer Halilović se tereti po komandnoj odgovornosti zbog propusta da spriječi zločine u hercegovačkim selima Uzdol i Grabovica, ili da kazni njihove počinioce.

Dijeljenje sadržaja