Komandant 3. korpusa je morao poduzeti mjere kad su mudžahedini počeli ugrožavati njegov autoritet i karakter borbe korpusa, ali silu je mogao koristiti samo uz političko odobrenje, navodi vojni vještak obrane na suđenju Hadžihasanoviću i Kuburi.


Kad su stranci u srednjoj Bosni iz humanitarnih radnika prerasli u naoružanu grupu i počeli "ugrožavati autoritet komandanta 3. korpusa Armije BiH i karakter borbe tog korpusa" - komandant je morao poduzeti mjere, ocjenjuje vojni ekspert obrane Vahid Karavelić, u svjedočenju na suđenju Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi. Oni su optuženi, među ostalim, za propust da spriječe i kazne zločine mudžahedina u svojoj zoni odgovornosti.

Iz onoga što je Karavelić naveo proizlazi da je komandant 3. korpusa, u pogledu mudžahedina, poduzeo upravo one mjere koje se od njega očekuju i za koje je imao sredstava. "Komandant će tražiti informacije o tim ljudima, izvijestiti svoje pretpostavljene i tražiti da se regulira njihov status ili da mu se odobri da pomogne civilnoj policiji, koja je za takve stvari nadležna, da riješi problem oružanim putem", kazao je svjedok. Prema dokazima obrane, Hadžihasanović je u svojem pismu Vrhovnoj komandi tražio upravo takva odobrenja u junu 1993.

Tužitelj je tvrdio da je Hadžihasanović morao biti puno odlučniji u razoružavanju stranaca, ali da to nije učinio jer je ABiH bila s njima povezana. Obrana, međutim, tvrdi da je komandant 3. korpusa bio ograničen u mogućnosti intervencije protiv grupe koje nije bila pod njegovom komandom, ali je uživala podršku dijela stanovništva. "Komandant korpusa ne smije upotrijebiti silu bez odobrenja političkog vrha" ako postoji mogućnost da to dovede do kaosa, navodi Karavelić. Kao primjer je naveo da se on, kao komandant 1. korpusa, obračunao s neposlušnim brigadama tek nakon 'zelenog svjetla' od Alije Izetbegovića, koje nije bilo lako dobiti.

Vojna komanda ABiH je u jednom trenutku 3. korpusu naredila da strance pošalje na Igman ili ih, ako to odbiju, razoruža. No, svjedok kaže da je "ta naredba bila formalne prirode" i da ju je trebalo "izdati na drugačiji način". Komandant 3. korpusa nije imao dovoljno informacija ni o broju stranaca ni o tome kako provesti tu akciju u situaciji kad se već borio na dva fronta, protiv VRS i HVO.

Navodeći da je 3. korpus u ljeto 1993. godine bio "u nemogućoj situaciji", Karavelić je opširno svjedočio o tome koje je vojne operacije taj korpus morao poduzeti da bi sačuvao teritorij i kontrolu nad vitalnim putovima u svojoj zoni koje je pokušavao zauzeti HVO.

Područje 3. korpusa u velikoj se mjeri preklapalo s HVO Operativnom zonom Srednja Bosna, a dijelom i s jednom od zona VRS. "Postojalo je samo sedam općina u cijeloj BiH koje nisu bile proglašene ni dijelom srpskih autonomnih oblasti, ni Herceg-Bosne", dodao je Karavelić navodeći Veliku Kladušu, Cazin, Visoko, Brezu, Srebrenik, Tuzlu i Kalesiju.

Iskaz vojnog eksperta obrane nastavit će se sljedeće sedmice kad će ispitivati tužitelj.

Dijeljenje sadržaja