Kako je u septembru 1993. osujećen pokušaj Vojne policije Šestog korpusa Armije BiH da istraži kako je došlo do ubojstva 33 hrvatska civila u selu Grabovica, u dolini Neretve

Dan nakon ubojstva civila u Grabovici, Vojna policija 6. korpusa Armije BiH - u čijoj se zoni odgovornosti nalazilo to selo - poslana je na lice mjesta da ispita što se dogodilo, ali je vraćena uz obrazloženje da su u toku “borbena djelovanja” i da su dogadjaji u Grabovici u nadležnosti Isturenog komandnog mjesta (IKM) u Jablanici, koje o njima “sve zna.”

Svjedok Salko Gušić, koji je bio komandant 6. korpusa u vrijeme zločina u Grabovici u septembru 1993. godine, naveo je da ga je njegov pomoćnik za sigurnost Nermin Eminović nekoliko dana nakon zločina izvijestio da su “jedinice iz Sarajeva” napravile “incident” u kojem su stradali hrvatski civili, te da je poslao Vojnu policiju. Umjesto u Grabovicu, oni su prvo otišli u IKM u Jablanici, odakle je Sefer Halilović komandovao operacijom “Neretva 93”.

Tužitelji su predočili izvještaj koji je komandant Vojne policije 6. korpusa nakon toga uputio Gušićevom pomoćniku za sigurnost: “Otišli smo u Jablanicu, gdje sam se konzultirao s Namikom Djankovićem iz Uprave vojne bezbjednosti – Sarajevo (UVB Vrhovne komande). Isti mi je rekao da IKM Štaba Vrhovne komande sve zna i da je naredjeno da se zbog planirane akcije ništa ne radi”. Taj je nalog dao Vehbija Karić, član Halilovićevog IKM, navodi se u dokumentu.

Tužitelj dokazuje da je Sefer Halilovic, kao komandant operacije “Neretva ‘93”, odgovoran za propust da spriječi ili kazni ubijanje civila u Grabovici i Uzdolu.

Tokom Gušićevog svjedočenja, koje se nastavlja danas popodne, optužba je u dokaze uvela niz dokumenta koji se odnose na propise o vojnoj disciplini u Armiji BiH i primjeni medjunarodnog ratnog prava, kao i na lanac komandovanja u operaciji “Neretva 93.”

Dijeljenje sadržaja