Na sudjenju Seferu Haliloviću svjedočio mladić iz Grabovice kojem su vojnici Armije BiH ubili pet članova obitelji


Prvi svjedok optužbe na sudjenju generalu Seferu Haliloviću bio je mladić kojemu su u septembru 1993. u selu Grabovica vojnici Armije BiH ubili oca, majku, četvorogodišnju sestru te djeda i baku. Halilović se, kao zapovjednik operacije “Neretva ‘93”, tereti za propust da spriječi i kazni ubojstvo 33 civila u Grabovici, 8. i 9. septembra 1993.

Svjedok, čiji je identitet zaštićen, je tada imao deset godina i nije vidio kako su ubijeni članovi njegove obitelji. Bio je sa bratom u kući, kad su tri vojnika ABiH došla u dvorište i tražili od oca da im pokaže stoku. Kad se iz pravca štale, gdje su otišli otac i djed, začuo rafal, svjedokova majka je mislila da nema potrebe da bježi jer “vojnici su i prije dolazili”. Dječak i njegov brat su, ipak, pobjegli na brdo iznad sela.

“Užasno se puno pucalo po selu”, sjeća se svjedok. “Kad smo se kasnije spustili prema selu, vidjeli smo našu kuću, a ispred štale je bio prostrt naš ružičasti pokrivač, i ispod njega je bilo nešto.”

Kasnije su ih našla dva vojnika ABiH i odvela ih kući. “Jedan od njih, zvan Rambo, pregledao je dvorište i rekao da ne prilazimo ružičastom pokrivaču, jer da su tu naši. Nakon što je provjerio štalu, upozorio je da ni tu ne ulazimo, jer su tu ‘ostali naši’”, sjeća se svjedok. Njegov brat mu je rekao da su ispod ružičastog pokrivača bile majka i sestra.

Vojnici ABiH su ih te noći smjestili u jednu kuću u selu i dali im večeru. “Rekli smo im što se dogodilo, a oni su odvratili da su to uradile ustaše”, kazao je svjedok. Te večeri i sljedećeg dana ih je ispitivao i vojnik u civilu po nadimku Ćelo, koji ih je pitao prepoznaju li vojnike koji su im ubili obitelj, ali dječaci se nisu usudili gledati u vojnike koji su bili oko njih. U uvodnoj riječi optužbe je, inače, rečeno da je Ramiz Delalić zvani Ćelo bio zamjenik komandanta ozloglašene IX Motorizovane brigade ABiH i da je bio “veoma blizak” sa optuženim Halilovićem.

Dječaci su potom držani 12 dana u Jablanici prije no što su predani njihovom stricu u tom gradu. Prije toga, dječaci su još jedanput odvedeni u Grabovicu, ali pred kućom i u štali više nije bilo tijela pet ubijenih članova njihove obitelji. U martu 1994. godine su u okviru razmjene prešli u Mostar. Kasnije te godine svjedok je u Splitu identificirao tijela svog oca i djeda. Tijela majke, sestre i bake nisu nikad pronadjena.

Dijeljenje sadržaja