Na sudjenju Enveru Hadžihasanoviću, bivšem zapovjedniku 3. korpusa Armije BiH, svjedok Ramiz Džaferović je kazao kako ne isključuje mogućnost da je u zeničkoj Muzičkoj školi bilo ispitivanja, ali da su navodi o zlostavljanju zatočenika bili “stravična propaganda”.


Navode koji su se tokom 1993. godine mogli čuti u Zenici o maltretiranju zarobljenika u zgradi Muzičke škole, tadašnji predsjednik općinske vlade ocjenjuje kao “stravičnu propagandu”.

Na sudjenju Enveru Hadžihasanoviću, bivšem zapovjedniku 3. korpusa Armije BiH sa sjedištem u Zenici, svjedok Ramiz Džaferović je kazao kako ne isključuje mogućnost da je u Muzičkoj školi bilo ispitivanja, ali da ta mala zgrada u samom centru grada nije mogla biti logor za zatočenike. Džaferović tvrdi da su mu u štabu 3. korpusa rekli da su u toj zgradi smješteni pripadnici Vojne policije 7. muslimanske brigade.

Tokom dokaznom postupka optužbe, nekoliko je svjedoka govorilo o maltretiranju i premlaćivanjima koja su pretrpjeli u podrumu te škole. Džaferović je ustvrdio da je “Muzičku školu mogao posjetiti tko god je htio”, što treba dokazati da se u njoj nije dogadjalo ništa nelegalno. Nakon što ga je šef europskih promatrača Martin Garrod, 1993. godine, pitao što se dogadja u Muzičkoj školi, Džaferović mu je, kako navodi, ponudio da “bez najave odu u tu zgradu i vide koga će tamo naći, ali je Garrod to odbio”.

Na pitanje tužitelja zašto je Medjunarodnom Crvenom križu (ICRC) bio zabranjen ulaz u Muzičku školu, ako je to - kako svjedok navodi - bila zgrada dostupna javnosti, Džaferović je odgovorio kako prvi put čuje da ICRC nije mogao ući. Tužitelj mu je predočio dva dokumenta, od Posmatračke misije Europske Komisije (ECMM) i Armije BiH, koji govore o nemogućnosti ICRC da posjeti Muzičku školu, no svjedok je odgovorio kako s tim nije bio upoznat.

Dijeljenje sadržaja