U dokazni materijal na sudjenju bivšim zapovjednicima u Armiji BiH u srednjoj Bosni tužitelj je uveo dokumentarni film na arapskom jeziku koji opisuje motive mudžahedina za dolazak u Bosnu, njihove borbene akcije i pogibije. - Obrana osporava vjerodostojnost takvih dokaza, budući da nije poznato tko je snimio film.


Haško tužiteljstvo je danas predstavilo nove dokaze o djelovanju mudžahedina u Bosni i Hercegovini - ovog puta iz perspektive samih mudžahedina.

U dokazni materijal na sudjenju bivšim zapovjednicima u Armiji BiH u srednjoj Bosni tužitelj je uveo dokumentarni film na engleskom i arapskom jeziku "Šehidi Bosne" koji opisuje motive mudžahedina za dolazak u Bosnu, njihove borbene akcije i pogibije.

U filmu se navodi da su se, nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, odredjene islamske ličnosti savjetovale s vodstvom mudžahedina u Afganistanu, gdje je odlučeno da treba poslati borce u Bosnu da tamo pokrenu džihad. "Mjesec dana nakon izbjajanja rata 1992., prve grupe mudžahedina su stigle u Bosnu i formirale prve logore džihada u Mehurićima" i drugim mjestima, navodi se u filmu. "To je provedeno pod vodstvom šeika Abu Abdul Aziza iz Saudijske Arabije", kojemu su se pridružili drugi veterani džihada iz Afganistana.

Dokumentarni film opisuje kako su mudžahedini krenuli u prve akcije protiv srpskih snaga, a kasnije i protiv hrvatskih, kako bi bosanske Muslimane obranili od njihovih napada. U više se navrata u filmu iznosi stajalište da je "bosanskim muslimanima nedostajala čvrsta vjera", da "nisu u potpunosti shvaćali islam, dogmu i zašto se bore", te da su rezultat toga bili porazi na ratištu.

Narator u filmu podsjeća gledatelje da su strani mudžahedini došli u Bosnu da bi se borili i, ako treba poginuli, "na Alahovom putu" i da su u tom cilju ostavili iza sebe porodice i svjetovne vrijednosti. Prikazani su poginuli mudžahedini- šehidi, odnosno mučenici - koji su u Bosnu došli iz raznih zemalja: od Afganistana, preko Palestine, Egipta, Libije, do Švedske, Amerike i drugih.

Nakon više akcija u kojima snage Armije BiH, po njihovom mišljenju, nisu djelovale dovoljno odlučno, mudžahedini su - kako se navodi - odlučili da se više neće boriti u okviru Armije BiH, dok ne dobiju vlastiti bataljun. "Armija BiH je bila svjesna uloge koju su igrali mudžahedini i udovoljila je tom zahtjevu... nakon čega je otpočela nova faza u ratu s većom odgovornošću i organizacijom", kaže se u filmu.

Narator je neizravno potvrdio neke od zločina o kojima je dokaze tokom svog postupka izvodio tužitelj na sudjenju Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi. Naime, u filmu se navodi da su mudžahedini ubili hrvatske zarobljenike u selu Miletići, kao i da su tokom vojnih operacija u ljeto 1993. ubili oko 40 Hrvata.

Tužitelj, koji je ovaj dokumentarac uveo u dokazni materijal, nema podataka o tome tko je autor filma i u koje svrhe je načinjen. Kopiju je tužiteljstvo dobilo od Ureda Visokog predstavnika (OHR) u BiH 2001. godine. Obrana optuženih - koji tvrde da nisu kontrolirali strane borce u srednjoj Bosni te da ne mogu snositi odgovornost za njihova djela - dovodi u pitanje vjerodostojnost ovog "video dokaza" budući da nije poznat izvor. Obrana traži da tužiteljstvo dovede svjedoka koji bi potvrdio točnost informacija i slika prikazanih u filmu.

Dijeljenje sadržaja