Odbrana i sudije doveli u pitanje temeljnost istrage o "oslobadjajućim dokazima" koju su u vojnim sudovima u Zenici i Travniku vodili istražitelji Tužilaštva Haškog tribunala u vezi sa zločinima za koje se u optužnici terete general Hadžihasanović i brigadir Kubura


Zadatak istražiteljskog tima broj 9 - od 11 koliko ih ima tužilaštvo Haškog tribunala - je da istražuje zločine za koje postoji sumnja da su ih počinili pripadnici Armije BiH izmedju 1992. i 1995. godine. Tom timu je 1999. povjerena istraga protiv generala Envera Hadžihasanovića i brigadira Amira Kubure, bivših zapovjednika Trećeg korpusa i Sedme muslimanske brigade Armije BiH, koji se terete za zločine nad hrvatskim i srpskim civilima u srednjoj Bosni 1993. godine. Šef tima, bivši novozelandski policijski inspektor Piter Hekšou/Peter Hackshaw je juče i danas svjedočio o tome kako je vodjena istraga protiv zapovjednika Armije BiH.

Istraga, objasnio je Hekšou, uključuje rad u haškim biroima i na terenu. Na terenu, članovi tima su istražili arhive Predsjedništva BiH, Vojne bezbjednosti Armije BiH, Sedme muslimanske brigade, arhivu SDA i sudova u Zenici i Travniku. Uz to, tragali su za svjedocima o "bazi zločina" i uzimali izjave od njih. Sve što istražiteljski tim otkrije u istragama na terenu i analitički obradi u biroima u Hagu predaje se Službi za dokazne materijale, a tužilaštvo odabira dokumente koje će koristiti u izvodjenju dokaza i svjedoke koje će izvesti.

U glavnom ispitivanju, Hekšou je načelno objašnjavao sistem i način rada istražiteljskih timova; u unakrsnom ispitivanju odbrana Envera Hadžihasanovića se više koncentrisala na konkretne činjenice iz istrage.

"Vaša dužnost je, da uz podatke kojima se dokazuje krivica, prikupljate i informacije oslobadjajuće prirode, zar ne?" upitao je advokat Stefan Burgon/Stephane Bourgon, i dobio potvrdan odgovor svjedoka. To se, u Tribunalu, naziva "istragom u istrazi".

Pošto odbrana pobija navode optužbe da general Hadžihasanović nije preduzimao mjere da kazni vojnike koji su počinili ratne zločine, svjedoku je predočen izvještaj Bataljona vojne policije Trećeg korpusa. Po tom izvještaju, u razdoblju od 14. septembra 92. do 1. marta 94. podneseno je 377 krivičnih prijava protiv 17 oficira i 295 vojnika ABiH. Da li je tim broj 9 dobio nalog da istraži činjenice u vezi s tim izvještajem i da li ga je uporedio sa dokumentima iz arhiva vojnih sudova u Travniku i Zenici, bilo je pitanje advokata Burgona. Odgovor je, ovog puta, bio negativan.

Šef istražiteljskog tima broj 9 našao se u priličnim nevoljama kad su sudije došle na red da mu postavljaju pitanja. Ispostavilo se da je za istragu u vojnim sudovima u Zenici i Travniku, koju je vodio ove godine, imao na raspolaganju samo tri dana. Zato nije bio u prilici da detaljno provjeri da li su lokalna vojna i civilna policija i sudovi preduzimali istrage u vezi sa zločinima, navedenim u optužnici. "To je bilo neizvodljivo", rekao je svjedok i naveo, kao primjer, da ga je u tužilaštvu Vojnog suda u Travniku dočekala "planina spisa", a pri odbiru dokumenata relevantnih za sudjenje pomagali su mu prevodioci. "Ali prevodioci nisu ni policajci ni pravnici i nemaju relevantna znanja. Zašto ste to prepustili amaterima ?!" - začudjeno je primijetio predsjedavajući sudija. Svjedok, medjutim, ne misli da bi rezultat bio drugačiji da je taj posao radio sa profesionalnim pravnicima, a ne prevodiocima.

Nastojeći da pokaže da je traganje za oslobadjajućim dokazima bilo površno, advokat Burgon je u dodatnom ispitivanju predočio dokument od 12. decembra 1993. koji je odbrana pronašla u Okružnom vojnom sudu u Zenici, čiju su arhivu pregledali i haški istražitelji. Po tom dokumentu, "sud je 1993. primio 432 kaznene prijave, protiv 869 vojnih lica i dovršio postupak u 250 slučajeva". Šef istražiteljskog tima, medjutim, nije znao ništa o tim prijavama i na kakva su se djela one odnosile.

Dijeljenje sadržaja