"Nismo vjerovali da na ovom svijetu postoji zločinac koji može ubiti takvog čovjeka," rekao svjedok Nusret Sivac, pominjući prijedorskog ljekara Esu Sadikovića, koji je nestao u logoru Omarska avgusta 1992


"Dok se na čelu prijedorske opštine nalazio ljekar, u ljeto te tragične 1992. ubijeni su gotovo svi ljekari koji su bili Muslimani i Hrvati. Ne znam po čijem naređenju. Ubijeni su u logoru Omarska a jedini njihov grijeh bio je u tome što su imali druga imena i pripadali drugom narodu," rekao je svjedok Nusret Sivac i, kao u nekoj vrsti odavanja pošte, nabrojao njihova imena: Jusuf Pašić, Osman Mahmuljin, Željko Cikora, Enis Begić, Ufad Suljanović, Islam Bahonjić...

Kad je došao do doktora Esada Sadikovića jedva je suzdržao suze. "Doktor Eso je bio amblematična ličnost predratnog Prijedora, najviđeniji i najugledniji Prijedorčanin. Ne može se pričati o tom gradu, a da se ne spomene taj humanista, koji je u misijama UNHCR bio posvud po svijetu."

Prema svjedočenju Nusreta Sivca, doktor Sadiković je ostao posljednji od svih bošnjačkih i hrvatskih ljekara, zatočenih u Omarskoj. U zoru jednog dana početkom avgusta 1992. otvorila su se vrata i stražar je prozvao i njega i naredio da ponese stvari.

"Često su ga zvali, ali kad su rekli da ponese stvari, znali smo šta je po srijedi. Doktor Eso je uzeo najlon vrećicu u kojoj je bilo par cigareta i prljava košulja. Ustali smo i u glas vikali: "Hvala ti, doktore, na svemu." Nismo vjerovali da na ovom svijetu postoji zločinac koji može ubiti takvog čovjeka, a ubijen je tog dana," rekao je svjedok.

Zaposlen prije rata najprije u službi bezbjednosti, a potom u dopisništvu TV Sarajevo, Nusret Sivac je poznavao sve ličnosti u Prijedoru, kako one među žrtvama, tako i one sa haških optužnica. Prema njegovoj tvrdnji, vidio je, dok je stajao postrojen sa svim zatočenicima, i optuženog Milomira Stakića u logoru Omarska. Kao predsjednik Kriznog štaba doktor Stakić je, prema izjavi svjedoka, bio među najvišim tadašnjim političkim ličnostima Banja Luke i Prijedora, koje su u drugoj polovini jula 1882. obišle logor. O toj posjeti i list "Kozarski vjesnik" je objavio članak, koji je pročitan u haškoj sudnici.

"Gospodine svjedoče," obratio se Nusretu Sivcu na kraju glavnog ispitivanja predsjedavajući sudija Volfgang Šomburg (Wolfgang Schomburg), "kao što ste sami s pravom istakli, želite pomoći nama, sucima ovog međunarodnog suda, da se što više približimo istini, kako bismo utvrdili ono što je pravedno. Jedan dio vašeg današnjeg svjedočenja mogao bi imati ključni utjecaj na ishod ovog predmeta. Nemojte me krivo shvatiti što ću vas podsjetiti da vi svjedočite pod zakletvom. I stoga vas još jednom želim pitati jeste li sasvim sigurni, bez imalo sumnje, da ste doista vidjeli dr Stakića u logoru?"

"Jesam", odgovorio je svjedok.

"Vi to i sada imate pred svojim očima?" insistirao je sudija Šomburg.

"Još uvijek," rekao je svjedok Nusret Sivac.

Nema sumnje da će ova činjenica biti tačka na koju će se u sutrašnjem unakrsnom ispitivanju koncentrisati odbrana Milomira Stakića, koji je optužen za genocid i druge zločine počinjene od 30 aprila do 30 septembra 1992., u vrijeme dok je bio predsjednik Kriznog štaba opštine Prijedor. Svjedoka Nusreta Sivca sutra čeka težak dan jer odbrana tvrdi da doktor Stakić nikad nogom nije stupio u logor Omarska.

Dijeljenje sadržaja