Na suđenju Milomiru Stakiću svjedok Jusuf Arifagić dao svoje viđenje masakra u zloglasnoj "sobi broj 3" logora Keraterm u julu 1992. godine

"Pokušavao sam da to izbrišem iz sjećanja ali shvatam da ne mogu i da s tim moram živjeti," rekao je Kozarčanin Jusuf Arifagić, kojeg je tužilaštvo Haškog tribunala pozvalo da svjedoči na suđenju Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku opštine i Kriznog štaba Prijedora.

Arifagić je u ljeto 1992., dakle u vrijeme na koje se odnosi optužnica protiv Stakića, bio u sva tri logora u prijedorskom regionu – Omarskoj Trnopolju i Keratermu. Ono što je neizbrisivo iz njegovog sjećanja i života je masakr u sobi 3 logora Keraterm, u noći između 24. i 25. jula 1992.

"Nagovještaj masakra je bio kad su zatvorenici iz sobe tri premješteni u prostorije jedan, dva i četiri, koje su već bile prepune," rekao je svjedok i opisao kako su potom dovezeni novi zatočenici i smješteni u praznu sobu 3. Bili su to ljudi sa područja Brdo, na kojem se nalazi desetak bošnjačkih sela, Hambarine, Čarakovo, Rakovčani, Bišćani, Rizvanovići i druga. Ispred vrata sobe postavljena su dva mitraljeza i reflektori.

U noći 24. jula svjedok Arifagić je oko 10 časova čuo buku vozila, komešanje, žagor, viku, dogovore. "Oko 11 časova odjeknula je najprije rafalna, a potom i pojedinačna paljba i začuli se krici, jauci, zapomaganja, lomljava, vriska... Dešavalo se nešto strašno i haotično, što smo samo mogli čuti, zatvoreni i izolovani u sobi 2, očekujući kad će i nas isto to zadesiti", ispričao je svjedok.

"Potrebni su dobrovoljci koji se ne boje mrtvih," prozivali su sutradan stražari. Slika koju Arifagić uzalud nastoji izbrisati iz sjećanja je kamion pun leševa koji kreće prema izlazu iz logora dok se s karoserije izlijeva krv.

Masakr se u manjem obimu ponovio naredne noći. U sjećanju Jusufa Arifagića ostalo je duboko urezano i kako je, poslije masakra, na vrata sobe 2 stao šef stražarske smjene Damir Došen, zvani "Kain".

"On je došao pred prostoriju 2 i tu je stajao, držeći se za vrata. Bio je pijan i plakao je. Rekao je da nije odgovoran za ubistva, da mi plaćamo za ono što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu i da je masakr, u kojem je i on izgubio mnoge prijatelje, odmazda za ubistvo jednog ili dvojice srpskih vojnika kod Hambarina. Rekao je i da se ne saglašava sa četničkom i politikom SDS, i potom je bacio pištolj koji je držao u ruci. Tad je došlo nekoliko stražara i odveli su ga."

"Da li ste ga ikad ponovo vidjeli," bilo je pitanje sudije Volfganga Šomburga (Wolfgang Schomburg).

"Da, ovdje u sudnici, na procesu protiv njega," odgovorio je Arifagić, koji je o ovim događajima svjedočio i na suđenju po predmetu "Keraterm". Damir Došen je na tom procesu priznao krivicu i osuđen je na pet godina zatvora.

Kao svjedok na suđenju Milomiru Stakiću, Jusuf Arifagić je dopunio svoju priču o masakru 24. i 25. jula 1992. Među "dobrovoljcima koji se nisu bojali mrtvih" bio je i njegov prijatelj Jasin Čaušević, koji je procijenio da je u kamione utovareno najmanje 120 leševa. Međutim, u posljednji kamion zajedno sa leševima morali su da se ukrcaju i oni koji su ih utovarili. Ni Jasin Čaušević ni ostalih pet dobrovoljaca koji se nisu bojali mrtvih... nikad se nisu vratili.

Dijeljenje sadržaja