Dokumenti koje su istražitelji tribunala zaplijenili u ustanovama tadašnje "Srpske republike BiH" potvrđuju tezu istoričara Roberta Donje, obrazloženu na početku suđenja Milomiru Stakiću, da su "preuzimanje vlasti" i zločini koji su uslijedili u prijedorskom kraju bili dio "dugo pripremanog plana"


"Posao na stvaranju organizacionog ustrojstva i pripremi kadrova za srpsko ministarstvo unutrašnjih poslova - s obzirom da su, poslije višestranačkih izbora, Muslimani držali ključne funkcije u policiji - obavljen je u strogoj ilegali i sa ograničenim brojem kadrova."

Ovo piše u izvještaju o radu Stanice javne bezbjednosti Prijedor za period mart-decembar 1992. godine, koji je podnesen višim instancama u januaru 1993., a pročitan prvih dana septembra 2002. u Haškom tribunalu na suđenju Milomiru Stakiću kao dokazni materijal optužbe. Svaki red tog izvještaja potvrđuje ono što je na samom početku suđenja bivšem predsjedniku prijedorskog Kriznog štaba u ekspertskom izvještaju rekao profesor istorije na Kalifornijskom univerzitetu, doktor Robert Donja (Donia).

On je precizno rekonstruisao, iz dana u dan, na koji način je SDS preuzimala vlast u Prijedoru, u čijoj Skupštini opštine je, po broju odbornika, bila manjinska stranka. "Polazeći od osnivanja paralelnih (srpskih) struktura vlasti, plan SDS za nasilno preuzimanje vlasti i uklanjanje ne-srba sa svih opštinskih funkcija dugo je pripreman", bio je zaključak doktora Donje.

Taj zaključak potvrđuje veliki broj zvaničnih dokumenata iz tog vremena, koje su haški istražitelji zaplijenili u Prijedoru i Banja Luci. Među njima je i opširan izvještaj o radu Stanice javne bezbjednosti, u kojem se između ostalog kaže:

"Radilo se van prostorija Stanice, a najčešće u Društvenom domu Ćirkin polja. Težište rada bilo je na ilegalnom organizovanju i formiranju stanica milicije u sjeni, te naoružavanju i materijalno tehničkom opremanju ljudstva. Na taj način formirano je 13 stanica milicije sa oko 1500 pripadnika. Oružje, municija, ostala materijalno-tehničko sredstva nabavljani su iz raznih izvora, a prvenstveno od Armije, te tajno, uglavnom noću, transportovani, skladišteni i dijeljeni na kućno čuvanje i korišćenje. U takvim uslovima otpočelo se sa aktivnostima na pripremi preuzimanja vlasti nasilnim putem," kaže se u izvještaju Ministarstvu unutrašnjih poslova iz januara 1993. godine.

U tom dokumentu se detaljno opisuje i kako se u noći između 29. i 30. aprila 1992. godine, "u skladu s odlukom srpske opštine Prijedor", koja je bila "u sjeni", prešlo na "organizovano preuzimanje vlasti".

"Nakon preuzimanja vlasti," piše dalje u izvještaju, "pozvani su svi kadrovi hrvatske i muslimanske nacionalnosti na razgovor i predočena im je mogućnost o potpisivanju izjava o lojalnosti Republici Srpskoj".

Ti razgovori su tek djelimično urodili plodom. "Izjavu o lojalnosti srpskoj republici potpisala su tri radnika milicije, od kojih je jedan Ukrajinac a druga dvojica su iz mješovitih brakova," stoji u izvještaju. Svi zaposleni muslimanske i hrvatske nacionalnosti - konstatuje se dalje - "stavili su se u službu neprijatelja". Ta globalna osuda objašnjava zašto su, prema mnogim svjedočenjima, među žrtvama u logorima Keraterm, Trnopolje i Omarska bili mnogi bivši policajci-nesrbi, čak i u slučaju da su, poslije "preuzimanja vlasti", vratili naoružanje i opremu Stanici javne bezbjednosti Prijedor.

Dijeljenje sadržaja