Zaštićeni svjedok "U" na procesu Milomiru Stakiću, optuženom za genocid i druge zločine u prijedorskom regionu 1992. godine, potvrdio da su i u logoru Trnopolje, koji su tadašnje srpske vlasti nazivale "privremenim prihvatnim centrom", vršeni zločini

Zaštićeni svjedok "U", kojeg je tužilaštvo pozvalo da svjedoči na suđenju Milomiru Stakiću, optuženom za genocid i druge zločine u prijedorskom regionu, govori tiho i polako. Vremenska distanca od događaja - više od deset godina - kao da je proizvela i osjećajnu udaljenost. Zato govori upravo onako kako to od njega, kao svjedoka, očekuje tužilaštvo i sud: navodi tačno samo ono što je doživio, vidio i čuo, eliminišuću iz svog iskaza svaku emociju.

Pričao je s mirom o početku granatiranja njegovog sela Kamičani, koje je počelo 24. maja 1992. i trajalo sve do 26. poslije podne. Čim se pucnjava smirila, pošao je sa svojom porodicom i mještanima bilo kud gdje bi bilo bezbjednije. Malo izvan sela zaustavili su ih vojnici u uniformama JNA, sa šljemovima na kojima je simbol crvene petokrake bio prekriven crnom naljepnicom. "Izuzev kod jednog," napomenuo je svjedok. Taj vojnik, koji je zadržao zvijezdu petokraku na sivomaslinastom šljemu, po priči svjedoka, za razliku od ostalih, koji su vikali, prijetili i vrijeđali, obratio im se "smireno".

Jeste da je i taj vojnik, zajedno s drugima, sve kamičanske mještane sproveo do Trnopolja, ali, zahvaljujući možda njegovoj "smirenosti", prijetnje i uvrjede ostalih vojnika nisu se završile većim zlom.

Veće zlo svjedoku ni njegovoj porodici nije se desilo ni u samom Trnopolju, gdje su bili sve do zatvaranja logora 1. oktobra 1992. godine. Međutim, svjedok "U" je bio očevidac zla, koje je carovalo svih pet mjeseci boravka u "otvorenom prihvatnom centru". O zlu na djelu svjedok je govorio s mirom i objektivnošću, lišenim svake emocije, ali iza elektronske maske, kojom je zaštićen njegov lik, do slušaoca su dopirale duboko preživljene priče. Zabilježili smo jednu od njih doslovno.

"Bio sam očevidac kad su dva srpska policajca ušla u krug logora. Stajali su izvjesno vrijeme tu, u krugu logora, naizgled sasvim nezainteresovano. Činilo se da nikog ne gledaju, ali onda su se primakli jednoj grupi logoraša kraj zgrade, koja je nekad bila dom kulture. Jedan logoraš iz te grupe, meni poznat čovjek, ustao je na njihov poziv, i policajci su mu dali cigaretu. Zapalio je. Bio sam udaljen i nisam mogao čuti šta razgovaraju, ali po tome kako su razgovarali, po mahinalnom kretanju ruku, imao sam osjećaj da se poznaju. Logoraš sa cigaretom u ustima, pošao je nazad i doveo još pet ljudi, koji su pored zgrade sjedili ili spavali. Nakon kraćeg razgovora sva šestorica su krenula iza zgrade doma, ali na izlazu stavili su ruke pozadi iznad glave. I taj moment mi se učinio čudan. Na početku kao prijateljski razgovor, a na izlazu ruke gore. Petnaest-dvadeset minuta kasnije odjeknuli su pucnji iz automatskog oružja. Nakon rafala, čuli su se pojedinačni pucnji. Bilo ih je šest. Tad nisam znao niti htio da vjerujem šta se desilo, ali se ti ljudi nikad nisu vratili, a nakon nekoliko dana jedna grupa je odvedena da ih zakopa negdje izvan logora".

Na pitanje da li je znao čovjeka kome je data cigareta, svjedok "U" je rekao da je to bio Zilhad Forić, a među ljudima koje je pozvao bio je njegov brat. "Bila su još po dvojica braće. Nisam ih lično poznavao, ali svi su bili iz sela Forići i svi su istog prezimena. Tri para braće su tad odvedena," rekao je svjedok "U".

Granatiranje, etničko čišćenje sela, logori Trnopolje, Omarska i Manjača, stavljeni su optuženom Milomiru Stakiću na teret kao genocid i zločini protiv čovječnosti. Tužilaštvo nije ni želilo da sugeriše da je Stakić fizički izvršio bilo koji od navedenih zločina. Međutim, kao predsjednik opštine i kriznog štaba Prijedor između 30. aprila i 30. septembra 1992., prema optužnici, "učestvovao je u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo trajno uklanjanje bosansko-muslimanskog stanovništva kampanjom progona putem počinjenja zločina".

Prema optužnici, njegova žrtva je i svjedok "U", mada se nikad nisu ni sreli ni vidjeli. Na pitanje tužilaštva da li je prije i u periodu na koji se odnosi optužnica barem čuo za doktora Milomira Stakića, svjedok je odgovorio: "Ne, nikad".

Dijeljenje sadržaja